Istina o Vakufu '93

Polovinom januara 1993. počela je Agresija HVO-a i HV-a na Gornji Vakuf, koja je rezultirala razaranjem grada i brojnim monstruoznim zločinima. Ovaj blog donosi istinu o tim dešavanjima, istinu o Vakufu...

27.07.2012.

Iskaz pripadnika HV-a iz Osijeka dokazuje agresiju Hrvatske na BiH

U iščekivanju presude Jadranku Prliću i ostalim visokim političkim i vojnim dužnosnicima paradržave "Herceg-Bosne", koja, prema posljednjim informacijama, neće biti donesena prije 2013. godine, sve je više dokaza o učešću Hrvatske vojske (HV) u agresiji na BiH, piše „Dnevni avaz“.

Osim čuvenih stenograma razgovora u uredu hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana i svjedočenja žrtava, dokazuje to i snimak ratnog reportera Akifa Agića iz Gornjeg Vakufa, koji je 1993. godine vodio razgovor s Ivicom Jegerom, pripadnikom 5. domobranske pukovnije iz Osijeka.

Inače, Jeger se u jeku najžešćih napada na Gornji Vakuf predao borcima Armije RBiH.  

On u razgovoru s Agićem otkriva brojne detalje o učešću Hrvatske vojske na ratištu kod Gornjeg Vakufa, uključujući i to iz kojih hrvatskih gradova vojnici dolaze u Bosnu.

Ističe da su došli pomoći "Hrvatima tu u Herceg-Bosni". Između ostalog, naveo je i pozicije oko Gornjeg Vakufa koje kontrolira HV i s kojih djeluju po gradu.

Opisuje oruđe koje posjeduju, precizirajući da je riječ o oruđu Hrvatske vojske.

Na pitanje Agića otkud pripadnici HV-a na ratištu u Gornjem Vakufu, u Bosni, na teritoriji tuđe države, Jeger odgovara: "Morali smo doći."

- Došli su i rekli: "Ide se na Prozor." Morali smo doći ovamo. U autobuse su nas potrpali i doveli ovamo. ...Ovdje je došlo oko 400-450 Osječana. Pored Osječana, znam još jedino za Vinkovčane. Dnevno smijemo ispaliti pet granata, a više uz odobrenje od glavnog zapovjednika - ispričao je Jeger, dodajući da preostale bošnjačke kuće u okupiranim dijelovima grada, one koje nisu zapaljene, koriste bojovnici HV-a.



27.07.2012.

Kampanju protiv Štefice Galić predvodi zloglasni general HVO-a

Brutalnu kampanju protivŠtefice Galić, urednice portala Tacno.net i supruge pokojnog Nedjeljka Galića – Neđe, koja je prošle sedmice i fizički napadnuta zbog prikazivanja filma "Neđo od Ljubuškog”, filma koji govori o spašavanju civila bošnjačke nacionalnosti od zatočenja u logoru  "Heliodrom", predvodi general-pukovnik Željko Šiljeg.

 
Ovaj slučaj izazvao je veliku pažnju javnosti u BiH i regionu.

 
Šiljeg, inače, bivši zapovjednik Operativne zone Tomislavgrad Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i hrvatske tajne službe SNS, nakon dužeg odsustvovanja, ponovo se u javnosti pojavio na skupu "Istina od Ljubuškog", koji je održan na središnjem Trgu domovinske zahvalnosti u Ljubuškom.

 
Šiljeg je tada kazao da su "svi povrijeđeni zbog neistine, zbog laži i lažnog svjetla u kojem su tendenciozno prikazani ljubuški Hrvati, kao fašisti, nacisti, zlotvori, zvijeri".

 
"Ljubuški nikada i nikome nije uskraćivao pravo na drugačije mišljenje i življenje, ali Ljubuški i Ljubušake, Hrvate i Hercegovce, vrijeđaju lažne etikete, neistine, blaćenja zato je bilo i za očekivati reakciju s jedne strane, a s druge strane poručujemo – organizirat ćemo okrugli stol ili javnu tribinu o istini, pravdi, životu i suživotu, čovjekoljublju, domoljublju, bogoljublju na koju pozivao i Svetlanu Broz", kazao je general Šiljeg.

 
No, kod lokalnih medija ostalo je neprimijećeno da je skup predvodio upravo general Šiljeg, iako je njegovo ime nebrojeno puta spominjano na suđenju Jadranku Prliću i ostalim optuženima iz vojno-političkog vrha takozvane "Herceg-Bosne", a koji se terete za ratne zločine nad Bošnjacima u Hercegovini, te srednjoj Bosni. Šiljeg je spominjan upravo u kontekstu napada na jedinice Armije Republike BiH, odnosno Bošnjake.

 
Šiljeg će, naime, a što je u više navrata konstatirano i u Haškom tribunalu, ostati upamćen kao čovjek koji je 13. januara 1993. postavio ultimatum Armiji RBiH u Gornjem Vakufu "da se razoruža i stavi pod kontrolu HVO-a", pozivajući se na "Odluku HVO-a o ustrojstvu provincija".

 
Armija RBiH nije prihvatila ultimatum, pa su hrvatske jedinice započele s etničkim čišćenjem gradskih dijelova u kojima su Hrvati bili većina, te u selima Bistrica, Uzričje, Duša, Ždrimci i Hrasnica, a Gornji Vakuf se našao pod strašnom opsadom. 

 
Šiljeg je potpisao brojna naređenja o napadanju na Armiju BiH, čija su žrtva najčešće bili civili. Prema jednom od dokumenata prezentiranih u Haškom tribunalu, zapovjednik HVO-a Željko Šiljeg je 22. juna 1993. godine naložio brigadi "Herceg Stjepan" da "zatraži otvaranje vatre po Konjicu i Čelebićima". Sličnih naredbi je još mnogo.

 
Na ulogu generala Šiljega podsjetio je ratni reporter iz Gornjeg Vakufa Akif Agić. On je u razgovoru za agenciju Anadolija (AA) istakao da je Šiljeg odgovoran za veliko zlo nad Bošnjacima.

 
"On je po zapovjednoj odgovornosti kriv za stradanje Bošnjaka Prozora u oktobru 1992. godine. U januaru 1993. godine je dao ultimatum jedinicama Armije RBiH da se moraju podčiniti HVO-u u Gornjem Vakufu ili će u protivnom svojim

tenkovima poravnati gradsku jezgru Gornjeg Vakufa. Ultimatum je dao u

prisustvu zapovjednika snaga UN-a u Gornjem Vakufu, koji je bio iznenađen drskošću Šiljega. Armija se nije podčinila, pa je Šiljeg, zaista, teškom artiljerijom razorio i popalio gradsku jezgru. Kao zapovjednik odgovoran je i što su tenkovi HVO-a iz neposredne blizine u selu Duša kod Gornjeg Vakufa 1993. godine ubili civile, među kojima su bila i djeca. Uz ostalo, njegovi bojovnici su 2. avgusta 1993. godine koristili Bošnjake u živom štitu",  kazao je Agić za AA.

 
Agić se pita kako takva osoba, koja je uistinu morala odgovarati za ratne zločine, danas ima pravo držati moralne prodike bilo kome, a posebno porodici Galić koja je spašavala Bošnjake?

 
O ulozi Željka Šiljega u ratu u BiH u Haškom tribunalu je svjedočio i bivši oficir britanske armije Christopher Beese.

 
On je u junu 2006. godine u Haškom tribunalu opisao kako je od Šiljega zatražio objašnjenje "zašto i uprkos postignutom sporazumu zarobljeni Muslimani još nisu pušteni", a "bošnjačko stanovništvo sela oko Prozora i dalje izloženo granatiranju". Šiljeg je tada odgovorio da je on tu "kao branilac Zapada u borbi sa Istokom", te da je situacija u BiH "slična stanju u Jermeniji i Gruziji".

 
Inače, Šiljeg je oficir Jugoslavenske narodne armije (JNA). Tokom 1987. godine je predvodio Vojnu policiju u obračunu s  "albanskim separatistima".

 
Prve ratne dane dočekao je u kasarni JNA u Kninu, odakle je Ratko Mladić davao naredbe za granatiranje hrvatskih gradova. Ratko Mladić je, kako su svojevremeno pisali hrvatski mediji, Šiljegov vjenčanin kum!

(Anadolja)





25.07.2011.

Dramatično pismo iz opkoljenog grada

Gradonačelnik Gornjeg Vakufa Abdulah Garača uputio je 9. februara 1993. godine zapovjedniku jedinice Britanskog bataljona koja je bila stacionirana u tom gradu pismo u kojem upozorava na dramatične posljedice napada Hrvatskog vijeća obrane (HVO) na jedinice regularne Armije Bosne i Hercegovine i bošnjačko civilno stanovništvo.

Donosimo originalni dokument kojeg potpisuje Abdulah Garača.

(Autor: Vakuf93)


24.07.2011.

Gornji Vakuf: Kako je u januaru 1993. godine zarobljeno 57 Bošnjaka

Tokom sukoba Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i Armije BiH u Gornjem Vakufu u januaru 1993. godine, koji će se kasnije pretvoriti u otvorenu agresiju u kojoj je učestvovala i Hrvatska vojska (HV), zarobljeno je 57 Bošnjaka, koji su držani u zatočeništvu.

Potvrđuje to i izvještaj HVO-a od 1. februara 1993. godine. Riječ je o osobama mahom iz mjesta koje je HVO u takozvanom „januarskom skobu“ potpuno ili djelomično stavio pod svoju kontrolu, odnosno iz Duše, Ždrimaca, Bistrice…

Iako su neki u izvještaju tako tretirani, istina je da neki od njih nisu bili pripadnici Armije BiH.

Spomenute osobe su razmijenjene za 17 Hrvata, odnosno 16 bojovnika HVO-a i jednog civila koje je Armija BiH zarobila. Kako je navedeno u dokumentu koji donosimo, razmjena je izvršena 31. januara iza 17 sati u centru Gornjeg Vakufa, odnosno poznate fontane.

Kako je konstatirano i u  procesu „Prlić i drugi“ u Haškom tribnalu, 13. januara 1993. pukovnik HVO-a Željko Šiljeg postavio je ultimatum Armiji RBiH u Gornjem Vakufu, da se razoruža i stavi pod kontrolu HVO-a, pozivajući se na "Odluku HVO-a o ustrojstvu provincija" po takozvanom Vens-Ovenovom planu. U tom periodu su somenute osobe i bile zarobljene.

Armija RBiH nije prihvatila ultimatum. Polovinom januara 1993. godine hrvatske jedinice krenule su u otvoreni napad na Gornji Vakuf i započele sa etničkim čiščenjem gradskih dijelova u kojima su Hrvati bili većina. Isti scenario je sproveden u selima Uzričje, Hrasnica, Duša, pa i Ždrimci.

Prema Haškom tužilaštvu, bosanski Hrvati su u januaru 1993. godine prvi prihvatili Vens-Ovenov mirovni plan, smatrajući da im on obezbjeđuje potpunu vlast u tri "hrvatske provincije".

Nekoliko dana nakon prihvatanja plana Jadranko Prlić je Armiji BiH dao rok od pet dana da napusti “hrvatsku teritoriju” ili se pretpočini HVO. Pošto je Armija BiH imala drugačije viđenje Vens-Ovenovog plana, taj ulitamutm je rezultirao nasilnim pokušajem HVO da nametne vlast i označio početak sukoba u Gornjem Vakufu, Travniku i drugim dijelovima srednje Bosne i zapadne Hercegovine.

(Autor: Istina o Vakufu '93)





24.07.2011.

Kajin: Tuđman i Milošević imali su istu politiku prema BiH

Zastupnik u Hrvatskom saboru i potpredsjednik Istarske demokratske stranke (IDS) Damir Kajin vjeruje da će skora presuda protiv Jadranka Prlića i ostalih iz vojno-političkog vrha takozvane HR "Herceg-Bosne" donijeti nedvosmislenu osudu politike Franje Tuđmana prema BiH tokom devedesetih, te da isto očekuje i većina građana Hrvatske.

U razgovoru za "Dnevni avaz" on ističe da se "možemo nadati kaznama za aktere koji su u tome sudjelovali".

- Očekujemo da će hrvatska javnost spoznati da su Franjo Tuđman i Slobodan Milošević bili na istoj poziciji kada je riječ o BiH. Jasno da nakon toga očekujem gnjevnu reakciju hrvatske vlasti, HDZ-a, kao i ostalih desničarskih grupacija u zemlji. Smirit će se i oni relativno brzo, jer Hrvatska mora izaći iz te mitologije - istakao je Kajin. 

Prema njegovim riječima, ako je osuđena Tuđmanova politika rušenja zgrada na području Krajine kako se Srbi ne bi vratili, bit će osuđena i politika podjele BiH.

- Utoliko će naši Hrvati u BiH morati shvatiti da im je BiH domovina i da tu državu moraju doživljavati svojom. Zagreb hrvatsku komponentu u BiH mora podržavati i pomagati -poručio je Kajin.

On vjeruje da se ništa dramatično neće mijenjat u odnosu Zagreb - Sarajevo te da će BiH biti Hrvatskoj i dalje prvi privredni partner.

- Valjda će doći generacija koja će shvatiti da je svojedobna politika isključivosti, mržnje i podjela najskuplje koštala Hrvate u BiH, jer ih danas ima tek 250.000 u BiH - smatra on.

Kajin je, inače, jedini hrvatski zastupnik koji u oktobru 2000. godine nije glasao za Deklaraciju Sabora prema kojoj je Hrvatska vodila "pravedan i legitiman, obrambeni i osloboditeljski, a ne agresivni i osvajački rat", što bi presuda Haškog tribunala mogla pobiti dokazujući da je ta zemlja izvršila agresiju na BiH.

- Ne znam šta će Sabor napraviti kada se donese ta presuda. Ta deklaracija donesena je u vrijeme opozicione vlasti. Ne očekujem da će nova vlast bilo što mijenjati. Sigurno je jedno, da je većini građana Hrvatske, pustimo sada HDZ, jasno da je Tuđmanova politika prema BiH bila antihrvatska. Miješati se u odnose druge države i stati u tom ratu na stranu Miloševića, iskreno, nije bila hrvatska politika - zaključuje Kajin.

Dodik bi mogao izgubiti pozicije

Osvrćući se na aktuelne prilike u našoj zemlji, Kajin ističe da "neki pojedinci unutar BiH ni danas ne žele prihvatiti opstojnost BiH".

- Politika Milorada Dodika najgora je za njega samog, jer bi mu se lako moglo dogoditi da izgubi pozicije u BiH. I ovo odustajanje od referenduma govori da je svjestan da ga međunarodna zajednica neće tolerirati u politici destrukcije prema BiH - kazao je Kajin.

Autor: F. VELE

 


17.07.2011.

Anto Nobilo za "Dnevni avaz": Hrvatska će u Hagu biti proglašena agresorom

Najpoznatiji hrvatski advokat Anto Nobilo, koji je u Hagu branio bivšeg komandanta HVO-a u srednjoj Bosni generala Tihomira Blaškića, kaže u razgovoru za "Dnevni avaz" da će presuda Jadranku Prliću i ostalima iz vojno-političkog vrha takozvane HR "Herceg-Bosne" biti dvostruko gora za Hrvatsku od nedavne odluke u slučaju "Gotovina"!

Popularan vojnik

Presuda za "Oluju", ističe, ima specifičnu težinu, jer je general Ante Gotovina izuzetno popularan vojnik u našem zapadnom susjedstvu, ali da će, pravno i politički gledano, presuda Prliću i ostalima biti daleko teža.

- Jer, s jedne strane, najvjerojatnije će biti potvrđen udruženi zločinački pothvat. S druge strane, bit će utvrđeno da su ta djela počinjena u okolnostima međunarodnog oružanog sukoba, to jest BiH, odnosno Bošnjaka, i Hrvatske. Budući da je sukob bio na teritoriji BiH, Hrvatska će tu biti označena kao agresor. Kao što je u slučaju "Gotovina" kazano da se sve dešavalo tokom međunarodnog oružanog sukoba u Hrvatskoj, odnosno da je Srbija bila agresor. S povijesno-političkog stanovišta, presuda Prliću mogla bi biti prilično loša za Hrvatsku - priča Nobilo.

Međunarodni oružani sukob između BiH i Hrvatske, pojašnjava Nobilo, potvrđen je već u nekoliko pravomoćnih presuda u Haškom tribunalu. Između ostalog, na suđenju Dariju Kordiću i Mladenu Naletiliću Tuti...

- Tu  se, također, opisuje da su te osobe počinile zločine u dogovoru i organizaciji s Franjom Tuđmanom, Gojkom Šuškom i drugima. Možda drugačijim terminima, ali taj zločinački pothvat već je opisan i postoji u pravomoćnim presudama. Istina, ne na ovako visokom nivou, jer je sada u pitanju vrh te paradržave "Herceg-Bosne", mada je i Kordić bio potpredsjednik HVO-a i "Herceg-Bosne". Ali, to nije dospjelo do svijesti javnosti - komentira Nobilo.

Rušenje teze

Komentirajući tvrdnje zastupnice Hrvatskog sabora Đurđe Adlešić, koja je pokrenula inicijativu za hitno formiranje stručne grupe koja bi navodno "prikupila argumente za rušenje teze o udruženom zločinačkom pothvatu koji je sijao genocid u BiH", Nobilo ističe da su to najobičnije političke manipulacije usmjerene prema domaćem javnom mnijenju. To je, mišljenja je on, samo obični kvazipatriotizam.

- Hrvatska nije stranka u postupku pred Haškim tribunalom. Stranke su Haško tužiteljstvo, okrivljeni i njihovi branitelji. Mi tu ne možemo ništa napraviti - istakao je on, dodajući da u slučaju Prlića i ostalih ima mnogo više dokaza nego za "Oluju".

Tuđman je ilegalno vodio rat u BiH

- Rat u BiH, pravno gledajući, ilegalno su vodili Franjo Tuđman i vrh hrvatske države. Sabor, koji je jedini bio nadležan za upotrebu Hrvatske vojske van granica zemlje, nikada nije donio odgovarajuću odluku u vezi s tim. Deklaracijom o Domovinskom ratu iz 2000. godine, Sabor je samo zaštitio ilegalnu upotrebu Hrvatske vojske.

Projekt "Herceg-Bosne" bio je marionetski projekt u rukama vrha HDZ-a i Tuđmana. Cijela "Herceg-Bosna" djelovala je kao agent u ime Hrvatske, jednako kao što su SAO Krajina i pobunjeni Srbi u Hrvatskoj djelovali u ime i za račun Srbije. To vam je isti paralelizam - kazao je Nobilo.

Autor: F. VELE

17.07.2011.

Presuda Jadranku Prliću i ostalima potvrdit će da je Hrvatska bila agresor na BiH!

Piše: Faruk VELE

Izričući prošle sedmice skoro pola stoljeća tešku kaznu najpoznatijim hrvatskim generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču za učestvovanje u udruženom zločinačkom poduhvatu, s predsjednikom Franjom Tuđmanom na čelu, a sve s ciljem trajnog uklanjanja Srba iz Krajine, holandski sudija Alfonso Oria (Alphons Orie) nagovijestio je sudbinu Jadranka Prlića i drugih političkih i vojnih funkcionera te paradržave.

Uloga agresora

Presuda bivšem premijeru tzv. Hrvatske Republike Herceg-Bosne (HRHB), kako se očekuje, mogla bi biti saopćena u proljeće 2012. godine.

No, ukoliko budu proglašeni krivim i kažnjeni s ukupno 220 godina zatvora, koliko je Haško tužilaštvo tražilo, Hrvatska će imati mnogo više razloga za zabrinutost. Čak više nego u slučaju samog Ante Gotovine, jer bi ovoga puta konačno mogla biti proglašena i agresorom na jednu međunarodno priznatu državu, dakle, BiH!


Činjenica da je zastupnica Sabora Hrvatske Đurđa Adlešič već pokrenula inicijativu za hitno formiranje stručne skupine "koja bi prikupila argumente za rušenje teze o udruženom zločinačkom poduhvatu koji je sijao genocid u BiH", govori mnogo.

Kao posebno neugodne detalje za Hrvatsku Adlešič ističe dijelove optužnice u kojima se navodi sastanak od 27. decembra 1991. godine, a na kojem je preminuli hrvatski predsjednik Franjo Tuđman rezimirao cilj udruženog zločinačkog poduhvata rekavši da je "vrijeme da iskoristimo priliku i okupimo hrvatski narod unutar najširih mogućih granica".

Također, saborska zastupnica ukazuje na sastanak Tuđmana, odanog mu ministra odbrane Gojka Šuška, čelnika "Herceg-Bosne" Mate Bobana i Prlića, gdje je hrvatski predsjednik rekao kako je "od životnog interesa za hrvatsku državu osigurati našu poziciju, u nacionalnom i teritorijalnom smislu, u BiH".

Kao što je za slučaj "Gotovina" i dokazivanje "zločinačkog poduhvata" bio ključan sastanak na Brijunima, koji je Tuđman sazvao uoči "Oluje", ispostavit će se da su krunski dokazi hrvatske agresije na BiH upravo stenogrami Tuđmanovih razgovora sa svojim suradnicima i, što je posebno važno, čelnicima bh. Hrvata na Pantovčaku, gdje je i skovan zločinački plan!

Haški tribunal je u slučaju "Gotovina" potvrdio odrednicu "udruženi zločinački poduhvat" u koji su nedvosmisleno bili uključeni preminuli Tuđman i Šušak, te da bi je itekako mogao potvrditi ponovo u slučaju "Prlić i drugi". 

Jadranko Prlić iz ratnih dana

Bivši premijer Prlić, ministar odbrane Bruno Stojić, ministar unutrašnjih poslova i čelnik Vojne policije HVO-a Valentin Ćorić, generali Slobodan Praljak i Milivoj Petković, te bivši predstojnik Ureda za zamjenu i predsjednik Komisije za zatvore i logore Berislav Pušić terete se u najdužem procesu pred Haškim tribunalom za "udruženi zločinački poduhvat političkog i vojnog podjarmljivanja, trajnog uklanjanja i etničkog čišćenja Bošnjaka i drugih nehrvata koji su živjeli na onim dijelovima teritorije Republike BiH za koje se tvrdilo da pripadaju 'Herceg-Bosni'", kao dijelu "Velike Hrvatske".

Na čelu "zločinačkog poduhvata", koji je trajao od 18. novembra 1991. godine (dana kada je proglašena Hrvatska zajednica "Herceg-Bosna"), pa do aprila 1994. godine, kao i u slučaju "Gotovina", bio je niko drugi nego Franjo Tuđman.

Osim Prlića i ostalih, "predsjednika svih Hrvata" slijedili su Gojko Šušak, Janko Bobetko, Mate Boban, Dario Kordić, Tihomir Blaškić i Mladen Naletilić Tuta.

Također, u cijelom projektu su učestvovali svi članovi rukovodstva i organa vlasti "Herceg-Bosne" i HVO-a, uključujući razne funkcionere, članove vlade i političkih struktura na svim nivoima.

Nadalje, u sve su bili uključeni čelnici i članovi HDZ-a BiH na svim nivoima, oficiri i pripadnici oružanih snaga "Herceg-Bosne", odnosno HVO-a, te pripadnici vojske, policije, sigurnosnih i obavještajnih službi Republike Hrvatske, te druge poznate i nepoznate osobe.

Plan je, prema optužnici, provođen upotrebom sile, zastrašivanja, progonom, zatvaranjem, prisilnim premještanjima,  oduzimanjem i uništavanjem imovine i drugih sredstava...

- Teritorijalni cilj udruženog zločinačkog poduhvata bio je uspostavljanje hrvatske teritorije u granicama Banovine Hrvatske, teritorijalnog entiteta koji je postojao od 1939. do 1941. godine. Udruženi zločinački poduhvat obuhvatao je i kreiranje političke i nacionalne mape tih područja tako da njima dominiraju Hrvati, kako u političkom tako i u demografskom smislu - ističe se u optužnici.

Ukoliko Haški tribunal proglasi krivim i kazni Prlića i ostale, a iskazi 208 svjedoka i čak 10 hiljada tokom procesa uvrštenih dokumenata govore da bi trebao, bit će dokazana agresija Hrvatske na BiH. Isto tako, potvrdit će se zločinačka uloga "Herceg-Bosne" i HVO-a, odnosno svih koji su kroz njih djelovali, pa čak i HDZ-a BiH.

Jasno, nisu Hrvatskoj toliko bitni Prlić i ostali, brine ih što bi moglo biti dokazano da je njihova država agresor i da je učestvovala u čak dva zločinačka poduhvata tokom rata devedesetih, što će sigurno imati svoje posljedice i po međunarodnu poziciju te zemlje!
U Prlićevom postupku Haško tužilaštvo je bilo mnogo detaljnije u vezi s ulogom Tuđmana, Šuška i drugih u agresiji na BiH i "zločinačkom poduhvatu", nego u slučaju Gotovine, pa se gotovo može reći da im se sudilo u "odsustvu"!

I ne samo to, osuđujuća presuda bi umnogome utjecala na poziciju hrvatskog naroda u BiH. Mada je Stojićeva braniteljica Senka Nožica u Hagu tvrdila da "treći entitet i "Herceg-Bosna" više nisu tabu tema, jasno je da bi svaki daljnji angažman na uspostavi zasebne hrvatske teritorije unutar BiH, to jest stvaranje hrvatske federalne jedinice, moglo mirne duše biti proglašeno nastavkom Tuđmanovog "zločinačkog poduhvata".

Ukoliko bi se ikada izašlo ususret takvim aspiracijama, ne samo da bi se potvrdila teza o isplativosti zločina, već bi se i ostvarili svi Tuđmanovi snovi o "granicama Banovine" i nanijela nova rana hiljadama žrtava tog zločinačkog uma.

Nije bez razloga tužilac Kenet Skot (Kennet Scott) u završnim riječima primijetio da Prlić i ostali optuženi danas izgledaju "poput ljudi koji redovno nedjeljom idu u crkvu", ali su u vrijeme sukoba, kada su poticali, naređivali i podržavali etničko čišćenje na prostoru "Herceg- Bosne", bili obične "siledžije".

- Hrvati su željeli svoj suvereni prostor, odnosno nekretninu s granicama, u kojoj je trebalo osigurati hrvatsku demografsku većinu na račun ostalih naroda - rekao je Skot,  primjećujući da je jedan element zločinačkog poduhvata bilo i "hrvatstvo", što se ogledalo u potrebi da se osigura da "oslobođeni" teritorij izgleda, zvuči i osjeća se kao hrvatski.

U svakom slučaju presuda će biti kraj poznatog političkog manipulatora Prlića. Jedna od njegovih manipulacija pretvorena je u dokaz. Naime, Prlić je uoči podizanja optužnice protiv njega izjavio da je plan za "Herceg-Bosnu" bio usvojen, proglašen i podržan u Zagrebu, te da su zločini počinjeni i da je za njih odgovoran vojni segment HVO-a!

On je na jednom sastanku u junu 1998. godine rekao da je provodio samo ono što mu je Tuđman govorio.

Tri jedinice

No, prema optužbi, Prlić je imao kontrolu nad svim polugama vlasti HVO-a i ako bude proglašen krivim, bit će jasno da je on, uz Tuđmana, bio ključni čovjek provođenja zločina u Hercegovini i srednjoj Bosni.

Prlić je od preuzimanja vlasti u avgustu 1992. godine pretvorio HVO u potpuno operativnu vlast koja je nadzirala rad općinskih HVO-a i poništavala njihove odluke ukoliko one nisu bile u skladu s politikom "Herceg-Bosne". Prema Haškom tužilaštvu, Prlić je, a ne mrtvi Mate Boban, kako to uglas tvrde svi optuženi, imao kontrolu "nad svim polugama vlasti HVO-a" i zajedno je sa Stojićem "rukovodio, finansirao, opskrbljivao, naoružavao i hranio snage HVO-a".

Naime, kako se Predsjedništvo "Herceg-Bosne" nije sastajalo od oktobra 1992. do kraja avgusta 1993. godine, tužilac Skot zaključio je da je Prlićeva vlada u tom periodu bila "najmoćnije tijelo 'Herceg-Bosne'".

Svoju viziju BiH Prlić je, bilježe stenogrami s Pantovčaka, kod Tuđmana iznio 17. septembra 1992. godine, mjesec nakon što ga je Mate Boban imenovao za predsjednika HVO-a, vrhovnog izvršnog, upravnog i odbrambenog organa "Herceg-Bosne".


- Hrvati, barem borci u Hrvatskom vijeću obrane i ljudi, koji su uključeni, i organi vlasti, imaju jasan politički cilj. On je meni bio jasan od kada sam se uključio u ovo, i od kada obavljam ovu funkciju. To je formiranje i uređenje BiH u skladu s principima Europske zajednice. Dakle, konstituiranje BiH kroz tri nacionalne jedinice. Smatra da to Hrvatima odgovara... Naše je opredjeljenje da nećemo imati ono što ne držimo čizmom - kazao je tada Prlić.

Prlić smatra da je podrška Hrvatske "Herceg-Bosni" ogromna, te potvrđuje kako ta paradržava donosi odgovarajuće uredbe i uspostavlja svoju vlast u državi.

- Mi ćemo morati da predložimo varijante potpunijeg približavanja... U ovom trenutku je neophodna vojna pobjeda da se povrati i situacija i raspoloženje... Da li je to Mostar, da li je to Gornji Vakuf ili ova akcija koja se gore planira spajanja sa Kiseljakom i Busovačom. Mi se moramo približavati zaokruženju teritorije. ...Čak i preseljenje nekih brigada, koje bi podrazumijevalo i preseljenje pučanstva i njegovo koncentriranje na određenim pravcima za koje smatramo da mogu postati i ostati hrvatski prostori. Ja znam da jest nastojanje da svaki Hrvat ostane da živi gdje jest. Ali, postoji pragmatika, postoji koncentracija snaga..."

On je uvjeren da nema saglasnosti u odnosima između Bošnjaka i Hrvata i da "osobno smatra da se sukobi neće moći izbjeći".

- Mi smo definirali teritorij, da je to teritorij Hrvatske zajednice "Herceg-Bosne". Bitno je da li se mi zapravo ponašamo kao država - ističe Prlić 5. novembra 1993. godine u Zagrebu, objašnjavajući da je Hrvatima u BiH potrebna svekolika podrška Hrvatske i da Mostar treba biti glavni grad "Herceg-Bosne".

Utjerivanje katoličanstva

Prlić u Tuđmanovim stenogramima otkriva i saradnju sa Srbima, ističući da s njima "ide ona razmjena", jer smo to dogovorili i "oni su onaj dio isporučili". Istovremeno zahtijeva jači angažman protiv Armije BiH.

- Bez lomljenja kičme Armije BiH na pravcu srednje Bosne smatram da se teško može očekivati bilo kakvo posebno rješenje s ovom dominantnom grupacijom kod Muslimana, s Alijom Izetbegovićem na čelu - rekao je Prlić. Nadalje, iz činjenice da je čak morao Tuđmana pitati za svakog budućeg ministra u Vladi "Herceg-Bosne" jasno je da je Prlićem navođeno direktno iz Zagreba, što nimalo ne amnestira njegovu odgovornost. Naprotiv! 

Da je Prlić odgovoran za zločine, potvrđuje i činjenica da je upravo on izdao i potpisao ultimatum od 15. januara 1993. kojim se od snaga ARBiH zahtijevalo da se u tri provincije, predložene Vans-Ovenovim mirovnim planom, potčine HVO-u ili da se povuku iz njih, što je doprinijelo i dovelo do činjenja zločina koje je HVO počinio u Gornjem Vakufu i okolici u januaru 1993. godine. Sličan ultimatum doveo je i do zločina u Prozoru, Sovićima i Doljanima kod Jablanice, a onda, dalje, u Travniku i drugim dijelovima srednje Bosne te Hercegovine.

Prvi komandant Samostalnog bataljona Mostar Suad Ćupina bio je svjedok protiv Prlića i ostalih u julu 2006. godine. S Jadrankom Prlićem Ćupina se sastao u novembru 1992. godine, Prlić mu je tada rekao da će "ovo biti Herceg-Bosna", da "Muslimani nemaju šta tu da traže" i da mogu da idu u "svoje enklave kao što su Zenica ili Sarajevo".

Ćupina je u svojoj knjizi "Izdaje i odbrana Hercegovine" opisao kako je Općinski stožer HVO-a u fašističkom stilu preuzeo vlast u Mostaru, raspuštajući gradski Krizni štab. Dio strategije na kojoj je Prlić radio, prema Ćupini,  jeste i prozelitizam i tjeranje Bošnjaka u katoličku vjeru i hrvatsku naciju.

- U zoni odgovornosti HV-HVO, posebno od maja 1993. godine, bila je zabranjena riječ Musliman... Ista vlast odlučila je da od nemoćnih i poniženih Bošnjaka zahtijeva da promijene svoje lijepo ime, da muslimansku vjeru zamijene katoličkom, a svoju nacionalnost hrvatskom. Ova fašistička akcija je planirana u samom začetku nove Republike Hrvatske, počevši od porodice Peco iz Zagreba i njihovog kuma Tuđmana, a nastavili su je njegovi najbolji sljedbenici u Hercegovini i preko općinskih ureda sitematski
podržavali... - piše Ćupina.

Prema Ćupini, na katoličanstvo i u hrvatstvo utjerano je najmanje 158 osoba bošnjačke nacionalnosti, među kojima su i pojedina djeca čije je roditelje ubio HVO! Morali su to učiniti kako bi sačuvali goli život. Pod novim imenima su mogli otići u treće zemlje.

Taj projekt je toliko uzeo maha da se od njega u pismu Prliću od 27. januara 1994. godine ogradio i sam mostarski biskup Ratko Perić, koji se žali da mu dolaze pojedinci Bošnjaci koji traže "krsne listove"!? Biskup Perić od Prlića traži da se takva praksa prekine.

Zanimljivo je da Tuđmanovi stenogrami otkrivaju manje poznatu činjenicu da je i osuđeni Ante Gotovina ratovao u BiH. Gotovina na sastanku 13. aprila 1999. godine kaže:

- Naši su vojnici 1992. ratovali u BiH. Ja sam bio zapovjednik Općinskog stožera HVO-a Livno. Prema tome, to se ne može skriti, ali mi nemamo razloga da se pravdamo za rat u BiH. A slanje generala Milivoja Petkovića, zapovjednika Zbornog područja Ston, generala Hrvatske vojske, u Hag da svjedoči, uz sve ono, imajući u vidu da ga je njihova obavještajna služba skroz pokrila u ono vrijeme dok je bio u BiH, svi službeni sastanci sa Srbima, sa Muslimanima, sa Međunarodnom zajednicom, njegovi telefonski razgovori, potpisani dokumenti, faksovi, sve je to bilo pokriveno... Prema tome, oni ga dovode u Hag, jer imaju svoj plan, a obrana Tihomira Blaškića brani samo Blaškića, a ne interese Hrvatske - kazao je tada Gotovina.

"Stari most su srušile kiše"

Dan nakon rušenja Starog mosta u Mostaru, 10. novembra 1993. godine, Tuđman je održao sastanak s predstavnicima "Herceg-Bosne" Matom Bobanom i Jadrankom Prlićem, te Matom Granićem, Ivićem Pašalićem i drugima.

Tuđman: Dobro, usput  taj mostarski most, tko ga je srušio?

Boban: On je, bile su strašne kiše, toliko pucan prije, tako da je sam pao.

Tuđman: Hoćemo li mi biti optuženi. Inače, među nama, rušenje u vojnom pogledu, kome ide više u korist?

Boban: Nama.

Jukić: Ja sam tu mišljenja da idemo na obrušavanje, dakle mi ćemo reći rušenje i obrušavanje mosta, pošto ga je kiša načela i ostalo...

Prlić: Apsolutno je van naše kontrole, to se zna. Oko 300 metara ispred njega je crta. Dakle, nema teorije da je netko došao od nas do mosta.

Rađamo se i umiremo s  "Herceg-Bosnom"

Prlić je i u martu 1995. godine uvjeravao Tuđmana da u FBiH funkcioniraju dvije države, to jest "Herceg-Bosna" i RBiH, te da Hrvati neće odustati od "Herceg-Bosne".

- Gospodine predsjedniče, dolje se ljudi i rađaju i umiru sa HR "Herceg-Bosnom". I rodni list, i osmrtnica, i zastava pod kojom se sahranjuju i to je ušlo u sve pore dolje - rekao je Prlić Tuđmanu.
 
Odluke o osnivanju logora potpisivao je Prlić

Prlić se prema svim relevantnim dokazima smatra odgovornim za osnivanje koncentracionih logora "Herceg-Bosne". U Odluci pod brojem 348/93 HVO-a Hrvatske zajednice "Herceg Bosna", donesenoj na sjednici od 8. juna 1993. u Mostaru, u tački I. piše:

- Za područje općina Čapljina, Neum, Ljubuški i Ravno utemeljuje se Okružni vojni zatvor i Okružni zatvor sa sjedištem u Gabeli". U tački II. piše: "Ova odluka stupa na snagu danom donošenja, a objavit će se u Narodnom listu Hrvatske zajednice Herceg Bosne".

Uz službeni žig HZHB Odluku je potpisao predsjednik HVO-a HZHB Jadranko Prlić. Na istoj sjednici od 8. juna donesena je Odluka o postavljanju ravnatelja Okružnog zatvora u Gabeli. Odlukom koju ponovo potpisuje predsjednik Vlade HZHB Jadranko Prlić prvi ravnatelj logora u Gabeli postao je Jerko Ramljak, sin Mate, iz Čapljine.

25.04.2010.

Tuđman: Gornji Vakuf osvojiti napal-bombama

Kao što smo iskoristili ovaj povijesni trenutak da stvorimo samostalnu Hrvatsku, međunarodno priznatu, tako mislim da je vrijeme da iskoristimo, da okupimo hrvatsko nacionalno biće u maksimalno mogućim granicama. Da li bi to bilo baš 30 općina ili 28 - to je čak s toga gledišta od manje važnosti.

Hrvatski perec

Ovo je prvi predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman izjavio dva dana nakon Božića 1991. godine, tek nešto više od mjesec nakon pada Vukovara i stravičnih zločina u tom herojskom gradu. 

Činjenica da je Tuđmanu bilo stalo do teritorija BiH u vrijeme dok je ubijano hiljade Hrvata u Hrvatskoj i dok je Slavonija gorjela, možda ponajviše govori o njegovoj opsjednutosti otimanjem Bosne i, kako je govorio, "nemogućim hrvatskim perecom kojeg treba ispuniti"!

On je, očito, oduvijek bio fasciniran proširenjem Hrvatske na površinu Banovine Hrvatske, uspostavljene pred Drugi svjetski rat. Udruženim zločinačkim planom pokušao je vratiti točak historije i oteti značajan dio naše zemlje i s tog područja etnički očistiti ili potčiniti Bošnjake. U mnogim od tih sredina koje su trebale obuhvatiti "Herceg-Bosnu" Hrvati jednostavno nisu bili većina. 

O svemu tome ponajviše govore stenogrami njegovih sjednica, a dokazuju koncentracioni logori smrti "Dretelj", "Heliodrom", "Gabela", "Vojno", "Ljubuški", rušenje Starog mosta, stravični napadi na Mostar i Gornji Vakuf.

Tuđmanovi stenogrami dokazuju nepobitnu agresorsku ulogu Hrvatske u BiH, a da on nije tek tako uputio hiljade vojnika, tenkova, artiljerijskih oruđa, pa čak i helikoptere, dokazuju njegove sjednice još 1991. godine, dvije godine prije napada na našu zemlju.

- Ja sam rekao: ili takva Bosna koja će osigurati i interese hrvatskog naroda, ili molim - podjela! S time da sam ja rekao: jedan dio Srbiji, jedan dio Hrvatskoj, a može ostati i muslimanska državica u sredini, ona povijesna zemljica Bosna koja onda ne bi imala mogućnosti da ima ambicije stvaranja neke velike islamske države u Europi  - tvrdio je Tuđman na sjednici 1991. godine.

On na sjednici 8. juna iste godine svojim saradnicima poručuje da se "hrvatska politika u BiH mora spremati da donosi hrvatske odluke, iste onakve što će ih donositi srpska politika"!

- Ako se sporazumijemo na tom bitnom pitanju spornom između Hrvatske i Srbije o BiH, ako ostvarimo realne granice za Republiku Hrvatsku i ako se riješi taj problem tih pređanskih Srba, na taj način da Srbija bude zadovoljna, onda se može raditi o tome da i Srbija prihvati takve osnove saveza koji bi bili za nas prihvatljivi... - kazao je Tuđman.

Hercegovačka marioneta Mate Boban na sastanku Tuđmana s predstavnicima HDZBiH još 27. decembra 1991. godine tvrdi da su  tzv. Hrvatska zajednica Herceg-Bosna i Hrvatska zajednica Posavina spremne da se "proglase nezavisnim hrvatskim prostorom i priključe državi Hrvatskoj, ali u onom vremenu i u onom trenutku kada hrvatsko vrhovništvo odluči da je taj trenutak i to vrijeme nastupilo". Tuđman na istoj sjednici takve njegove zločinačke namjere potkrepljuje tvrdnjom da "BiH onemogućava teritorijalno ostvarenje hrvatske države".

- Ne treba računati s BiH kao nečim što je od Boga dano i treba da ostane. Opstanak BiH kao samostalne i suverene, sve kada bi bio moguć, ide u svakom slučaju na štetu hrvatskog naroda i onemogućava normalno ostvarenje hrvatske države i stvara pretpostavke za nestanak i onolikog dijela hrvatskog naroda kakav je danas u BiH - isticao je Tuđman.

Nadalje, tvrdi je da osim HZ "Herceg-Bosne" i HZ Posavine, Hrvatskoj iz geopolitičkih razloga treba pripasti Cazinska i Bihaćka krajina.

- Da BiH nije rješenje za hrvatski narod, to je i povijest pokazala. Prije svega, Bosna je nastala kolonijalnim osvajanjem jedne azijske sile, gospodo, ne zaboravimo, to je od 15. do 18. stoljeća, na štetu hrvatskog naroda, na štetu hrvatskog teritorija. ...BiH nije bilo između dva rata. Komunisti su je izmislili, poslije Drugog svjetskog rata vratili na scenu, čak Muslimane proglasili nacijom, zato da bi, tobože, riješili suprotnosti između srpskog i hrvatskog naroda. Jesu li u tome uspjeli? Nisu, naprotiv. ...S perspektivom suverenosti BiH nema nekakvih izgleda. Čak kada bi se mogla održati, gospodo, BiH kao posebna, što to znači? Uspostava granice... Hoćemo li uspostaviti granice između Hrvatske i Hercegovine da Hrvat iz Hercegovine ne može ići u svoju Hrvatsku ili ovaj Hrvat tamo - pitao se Tuđman.

Hrvate iz BiH uvjeravao je da su brojčano u BiH spali sa 24 na 17 posto stanovništva i da će se za 10 godina pad broja Hrvata još pogoršati zbog demografske ekspanzije i navodnih planova bh. vodstva da "dovedu 500 hiljada Muslimana iz Turske"!?

Podržavajući Tuđmanove planove, i ratni zločinac Dario Kordić na sastanku 1991. godine tvrdio je da "hrvatski narod u travničkoj subregionalnoj zajednici, živi s idejom konačnog priključenja hrvatskoj državi i spreman je da to ostvari svim sredstvima, jer u mladićima vrije hrvatski duh".

Nakon početka agresije na BiH, najprije napadima na Prozor u oktobru 1992. godine, gdje su učinjeni strašni zločini, te Gornji Vakuf u januaru 1993. godine, Tuđman je praktično u BiH usmjerio sve svoje snage. Štaviše, rat sa Srbima u Hrvatskoj je potpuno obustavio.

O angažiranosti snaga Hrvatske vojske (HV) na teritoriju BiH i direktnoj agresiji u Tuđmanovim stenogramima govori se veoma opširno. Od položaja koje drže i stanja ljudstva i MTS-a do rasprava o pojedinim komandantima. Tuđmanu je izvještaje podnosio direktno načelnik Glavnog štaba Oružanih snaga RH general Janko Bobetko.

Gornji Vakuf

- Kompletna peta brigada sa svojim sastavom, znači sa ovog vinkovačkog fronta, je postepeno povučena i našla se na tom ratištu u BiH. To je oko 2.500 ljudi plus sve topništvo, oklop i kompletno zapovjedništvo, osim, dva-tri časnika. Njihov glavni zadatak je bio na toj liniji gore kod Gornjeg Vakufa, gdje i sada drže položaj u samom gradu... Još je ostala jedna ojačana bojna, negdje oko 700 ljudi sa svim topništvom i oklopom u širem prostoru Gornjeg Vakufa. Očito da u idućih deset dana, da će trebati razmišljati o dovlačenju novih snaga... - govori Bobetko.

Zanimljivo je da Tuđman u stenogramu sjednice od 6. novembra 1993. godine potvrđuje da mu je glavni neprijatelj Armija BiH i da nema sukoba sa Srbima!

- Tu imam nekakve papire, tobože, Srbi nam spremaju rat ovdje u Hrvatskoj, i ofenzive. Rekao sam: Neće biti rata sada u Hrvatskoj, niti nam ga ne treba sada u Hrvatskoj! Sada moramo osigurati granice Hrvatske, te buduće granice hrvatske države u BiH! To je posebna povijesna zadaća hrvatske države, Hrvatske vojske, nešto što ne smijemo propustiti, je li... - zaključio je Tuđman.

 "Stari most su srušile kiše"

Dan nakon rušenja Starog mosta u Mostaru, 10. novembra 1993. godine Tuđman je održao sastanak s predstavnicima "Herceg-Bosne" Matom Bobanom i Jadrankom Prlićem, te Matom Granićem, Ivićem Pašalićem i drugima. Potpuno opušteno pitao ih je za rušenje najljepšeg simbola osmanlijske arhitekture na ovom prostoru.

Tuđman: Dobro, usput taj mostarski most, tko ga je srušio?

Boban: On je, bile su strašne kiše, toliko pucan prije, tako da je sam pao.

Tuđman: Hoćemo li mi biti optuženi? ...Inače, među nama, rušenje u vojnom pogledu, kome ide više u korist?

Boban: Nama.

Hrvat muslimanske vjere

- Ako im uspijemo nametnuti zajedničku valutu, jezik, riješili smo problem. Za tim moramo ići. Muslimani dobrim dijelom i ikavski govore. To je čisto i ijekavski i ikavski, a ne srpski. Prema tome, što hoće, znači ove opštine, opšte itd., što je čisti srbizam, što su primili, to im treba objasniti da to odbace, kao ostatak srpske vladavine, srpske hegemonije. Napravite im takve ustupke da bude, u najgorem slučaju, možete u Bosni prozvati u kantonima čisto hrvatski jezik, ali službeno u Federaciji hrvatsko-bošnjački i onda nametati hrvatski, a odbacivati sve srbizme. Najbolje bi bilo kad bi prihvatili, ali to neće prihvatiti, hrvatski da bude. ...Mijo Brajković mi je rekao u Mostaru da ima već Muslimana koji traže hrvatsko dvojno državljanstvo. Danas će ti primiti putovnicu, sutra će ti popiti čašu vina s tobom, pojesti meso i za 10 godina će biti Hrvat muslimanske vjere, razumiješ... - savjetovao je Tuđman svoje suradnike iz BiH nakon potpisivanja "Vašingtonskog sporazuma" 1994. godine.

(Dnevni avaz)

19.04.2010.

Tuđman: U "Herceg-Bosni" se rješava pitanje budućih granica hrvatske države

Koliko su vjerodostojne "povijesne činjenice" na koje se poziva premijerka Hrvatske Jadranka Kosor da ta zemlja "nikada nije vodila agresorski, nego obrambeni rat", najbolje znaju Bošnjaci u srednjoj Bosni i većem dijelu Hercegovine, od Bugojna i Gornjeg Vakufa do Stoca i Čapljine.

O tome danas svjedoče i stenogrami prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, koji se nalaze u Haškom tribunalu. Oni dokazuju agresorsku ulogu Hrvatske u BiH.

Vojni neuspjeh

Između ostalog, Tuđman je o operacijama u BiH otvoreno govorio na sastanku s ministrom odbrane Hrvatske Gojkom Šuškom, načelnikom Glavnog štaba Oružanih snaga RH, generalom Jankom Bobetkom i saradnicima u Predsjedničkim dvorima 22. oktobra 1993. godine.

- Ja sam pred par mjeseci izložio situaciju, dao zadaću ministru obrane Šušku i generalu Bobetku da pruže našu pomoć i angažiraju se u "Herceg-Bosni", jer se tamo rješava, rekao sam im da se tamo rješava pitanje budućih granica hrvatske države. I, kod toga sam ukazao da je veoma važno da se obrane, tada, oni položaji koje je HVO tamo držao. To je bila ona crta, dakle, Novi Travnik, Vitez, Busovača, Mostar, i da bi trebalo, po mogućnosti, riješiti, što prije, problem Gornjeg Vakufa.

Od tada pa nadalje, vođene su te operacije i imali smo stanoviti uspjeh. Ali, ta zadaća sasvim nije do kraja izvršena... Jasno, ja sam i tada rekao da treba svu tu pomoć pružati u vidu dobrovoljaca, ali sam izričito kazao - da je to problem - granica buduće Hrvatske države i da se prema tome treba odnositi veoma ozbiljno - govorio je tada Tuđman.

No, tačno mjesec kasnije, 23. novembra 1993. godine, uspjesi HVO-a su zaustavljeni, a  nekoliko ofanziva slomljeno je u srednjoj Bosni, naročito u Gornjem Vakufu. Tražeći detaljan izvještaj o "stanju na ratištima u BiH", Tuđman kod Šuška i Bobetka protestira.

- Gospodine ministre i gospodine generale, mi smo tu s Gornjim Vakufom doživjeli i politički i vojni neuspjeh. Ministre, ti znaš i sam da je danas i jedan od supredsjedatelja pitao, u tom sklopu, da li smo kadri i da li ćemo ovladati Gornjim Vakufom, i ja sam vama dao zadaću, to nije izvršeno i na taj način smo se i politički i vojnički kompromitirali i dali smo, potvrdili smo na taj način, te prosudbe da vojnički nismo dorasli čak ni Muslimanima na tom području. To je jedan fijasko... - uzvikivao je Tuđman.

 Dvostruka igra

I ne samo to, Tuđman je na istom sastanku teško naružio svoje saradnike, jer su izdali dokument koji direktno potvrđuje učešće najvišeg vrha Hrvatske u ratu, ali i dvostruku igru u kojoj se podmuklo htjelo skriti učešće te zemlje u napadima na BiH! Riječ je o dokumentu u kojem vrh Hrvatske imenuje i Glavni stožer Hrvatskog vijeća obrane (HVO), s Antom Rosom na čelu. Dokument ima zaglavlje najviših organa Hrvatske, a potpisuje ga lično ministar Šušak.

- Kako ste mogli, ministar obrane i načelnik Glavnog stožera, izdati ovakvu naredbu kojom potvrđujete da Hrvatska vodi rat, da je direktno upletena? Ja stalno naglašavam da ste sve ovo skupa morali graditi kao dobrovoljno, da su to dobrovoljci iz Hrvatske koji su napustili Hrvatsku vojsku, koji se bore tamo pod zapovjedništvom HVO-a, a vi ovdje imenujete Glavni stožer - konstatirao je Tuđman.

 "Bosna je povijesni apsurd"

No, da agresija na BiH iz Hrvatske nije bila splet nesretnih okolnosti kako se godinama predstavlja, potvrđuje i ono što je Tuđman sa svojim saradnicima razgovarao još 8. juna 1991. godine u Zagrebu. Iz tih i brojnih drugih izjava u stenogramima očita je spremnost da se uzme znatan dio BiH i pripoji Hrvatskoj.

- I, prema tome, i s našeg gledišta, ne manje negoli sa srpskog, postoji i problem, postoji potreba da se riješi u svojoj biti, je li, jer je uspostavljanje Bosne, granica BiH poslije Drugog svjetskog rata i povijesni apsurd vraćanja jedne kolonijalne tvorbe nastale od 15. do 18. stoljeća.

...Rješenje se nalazi u razgraničenju (unutar) BiH. Mislim da ćemo postići zbog toga što to odgovara i Srbiji i Hrvatskoj, podjednako, a što muslimanska komponenta zapravo i nema drugog izlaza nego da prihvati to rješenje - govorio je Tuđman skoro dvije godine prije napada Hrvatske na BiH.

(Dnevni avaz)





13.09.2009.

Kada će odgovarati zločinci za Vrbanju?

Nakon saslušanja pred tužiocem Posebnog odjela za ratne zločine, Tužilaštvo BiH uputilo je u četvrtak sudiji za prethodni postupak Suda BiH prijedlog za određivanje pritvora 42-godišnjem Aliji Osmiću, bivšem pripadniku Vojne policije Armije RBiH u Bugojnu, osumnjičenom za ratne zločine nad civilima hrvatske nacionalnosti. To je u izjavi za "Dnevni avaz" potvrdio portparol Tužilaštva BiH Boris Grubešić.

Za to vrijeme ogorčenje boračkih udruženja i javnosti u srednjoj Bosni zbog novog hapšenja Bošnjaka u Bugojnu ne jenjava. Oni smatraju da su hapšenja dio davno započete kampanje kako bi se Bošnjaci izjednačili sa srpskim i hrvatskim zločincima.

- Državna tužiteljica Slavica Terzić, koja vodi ovaj slučaj, ali i istragu o zločinima u Vrbanji kod Bugojna gdje je ubijeno 45 bošnjačkih civila, do kraja je pristrasna. Ona radi šta hoće i hapsi koga hoće. Protiv devet pripadnika HVO-a iz Haga je davno došla oznaka A zbog zločina nad Bošnjacima. To potvrđuje da ima osnova za njihovo procesuiranje. No, osuđen je samo Slavko Šakić. Nijedan Bošnjak nije dobio A saglasnost iz Haga, ali njih hapse - rekao je Abdulah Jeleč, predsjednik Udruženja za zaštitu tekovina odbrambeno-oslobodilačkog rata.

Grubešić: U toku su istrage

Komentirajući tvrdnje o jednostranosti Tužilaštva BiH u procesuiranju ratnih zločina u Bugojnu, Grubešić kaže da one nisu tačne.

- Jedna osoba je odgovarala za zločine u Vrbanji kod Bugojna. U toku su i druge istrage o kojima će javnost biti obaviještena kada bude vrijeme. Istrage u Bugojnu rade se s obje strane i nema osnova za tvrdnje o nekakvim protekcijama - rekao je Grubešić.

Pripadnici HVO-a u Vrbanji 1993. godine: Zločin bez kazne
13.09.2009.

"AKTIVNA ODBRANA" GORNJEG VAKUFA

U nastavku unakrsnog ispitivanja tužilac ukazivao na ulogu generala Slobodana Praljka u "preuranjenoj" provedbi Vens-Ovenovog mirovnog plana u januaru 1993. godine kao i u "aktivnoj odbrani" Gornjeg Vakufa

Tužilac je generalu Slobodanu Praljku u nastavku unakrsnog ispitivanja sugerisao da je imao moć zapovijedanja snagama HVO u vrijeme sukoba sa Armijom BiH u Gornjem Vakufu sredinom januara 1993. godine iako tada nije imao službeni čin u toj vojsci, te da je znao za granatiranja i paljenje kuća, kao i etničko čišćenje muslimanskog stanovništva iz okolnih sela.

Praljak negira takve navode tužioca i tvrdi da je sredinom januara '93 otišao u Gornji Vakuf na molbu Franje Tuđmana i Alije Izetbegovića koji su s međunarodnim posrednicima Vensom/Vance i Ovenom/Owen tih dana u Zagrebu razmatrali detalje mirovnog prijedloga koji je podrazumijevao kantonalno uređenje BiH. Dijelu tih razgovora je prisustvovao i Praljak koji tvrdi da je bosanski predsjednik pristao da se Armija BiH u kantonima koji su trebala pripasti Hrvatima pretpočini HVO.

S ubjeđenjem da je dogovor postignut Praljak je 15. januara ujutro otputovao u Mostar, a nakon toga u Prozor i Gornji Vakuf. Istog dana, tadašnji predsjednik HVO Jadranko Prlić, ministar odbrane Bruno Stojić i načelnik Glavnog stožera HVO Milivoj Petković su izdali zapovijedi kojima se od Armije BiH traži da se u tri hrvatska kantona pretpočini HVO ili povuče sa tog područja.

Dokumenti optužbe međutim ukazuju da je Izetbegović 15. januara popodne, nakon Praljkovog odlaska, na pregovorima u Zagrebu još uvijek insistirao na tome da Hrvati pogrešno tumače dijelove tog sporazuma i upozoravao da bi to moglo dovesti do eskalacije sukoba u Gornjem Vakufu, Mostaru, Travniku…Tužilac je, između ostalog, ukazao na dio zapisnika sa tog sastanka u kojem lord Dejvid Oven/David Owen kaže kako je rasprava bila "korisna ali nije dovela do konačnog rješenja".

Ukazujući da je Praljak nakon Mostara otputovao na područje Gornjeg Vakufa tužilac je sugerisao da su nakon "ultimatuma HVO da se jedinice Armije BiH u tom gradu povuku ili pretpočine" sukobi eskalirali. Praljak se ne slaže s tom tezom tužioca i tvrdi da je sukobe izazvala Armija BiH koja je mjesec dana ranije iskopala rovove oko grada i "opkolila" HVO. Po Praljku, radilo se o "aktivnoj odbrani" a ne o "preuranjenoj" provedbi Vens-Ovenovog mirovnog plana kako to tvrdi tužilac.

Iako dokumenti optužbe upućuju na to da je Praljak izdavao određene upute tadašnjim zapovjednicima HVO u Gornjem Vakufu i izdavao naredbe da se na to područje dopremi određena količina artiljerije Praljak negira da je imao komandnu ulogu. On se, kako tvrdi, cijelo vrijeme nalazio u Prozoru, dok je na linije HVO kod Gornjeg Vakufa otišao samo jednom.

Unakrsno ispitivanje tužioca se nastavlja sutra.

07.05.2008.

Optužbe protiv novinarke HTV-a iz Mostara: Dijana Čuljak Šelebaj je doprinijela ubistvu naših najmilijih!

Porodice ubijenih pripadnika Armije BiH, koji su 10. maja 1993. godine zarobljeni  u komandi Četvrtog korpusa A RBiH u mostarskoj zgradi «Vranica», pozvali su jučer sa press konferencije u Mostaru  novinarku i voditeljicu Hrvatske radio televizije (HRT)  Dijanu Čuljak Šelebaj da im otkrije istinu o njihovim najmilijim.   Podsjetimo, zarobljavanje boraca Armije BiH  iz «Vranice» prikazano je u emisiji 'Slikom na sliku' Hrvatske televizije u maju 1993. godine, nakon čega im se bio izgubio svaki trag. Spomenuti tv prilog, na kojem se prikazuju zarobljeni borci Armije BiH, uradila je upravo novinarka Čuljak – Šelebaj. - Mi se obraćamo Dijani Čuljak, koja je to snimala, koja je svojim komentarima na snimku doprinijela ubistvu naših najmiliji. Pozivamo je  da vidi šta se uradilo, da objavi  sve snimke koje je napravila, da se prava istina dozna, gdje su naši najdraži dovedeni, kome ih je predala – kazala je Azra Penava, predstavnica porodica nestalih boraca Armije BiH iz «Vranice». Dženaza namaz i ukop 10 od ukupno 13 nestalih pripadnika Armije BiH, o čijoj se sudbini nije znalo ništa 14 godina, bit će obavljena u petak 9. maja ove godine, tačno na godišnjicu napada HVO-a na Armiju BiH u Mostaru. Njihovi posmrtni ostatci, zajedno sa još šest osoba, pronađeni su u masovnoj grobnici Rimski bunar u mjestu Goranci, zapadno od Mostara prema Širokom Brijegu.  Trojica boraca iz ove grupe: Šefik Pobrić, Feđa Husković i Hasan Balić još se vode kao nestali, njihovi posmrtni ostatci nisu pronađeni u navedenoj masovnoj grobnici.

(Kliker.info)




20.04.2008.

NIJE BILO ZLOČINA – SAMO ETNIČKO ČIŠĆENJE

U završnici iznošenja argumenata optužbe na poluvremenu suđenja bivšim čelnicima Herceg Bosne tužilac, između ostalog, citirao dokument vojne policije HVO koja u jeku sukoba u Mostaru izvještava kako toga dana “nije bilo krivičnih djela već samo etničko čišćenje Muslimana”

“Danas nije bilo krivičnih djela, samo etničko čišćenje Muslimana”, piše u izvještaju mostarske vojne policije HVO od 15. juna 1993. godine koji je citirao glavni tužilac Kenet Skot/Keneth Scott u predmetu protiv šestorice bivših čelnika Herceg Bosne u završnici iznošenja argumentacije optužbe. Taj i drugi dokazi, po tužiocu, jasno pokazuju da lideri bosanskih Hrvata etničko čišćenje nisu smatrali krivičnim djelom već sredstvom realizacije svog glavnog cilja – etnički čiste Herceg Bosne u sastavu Velike Hrvatske.

S tom “etnički obojenom politikom” kojom je dirigovano iz zapadnog Mostara i Zagreba optuženi su, prema tužiocu, bili dobro upozanti jer su se s njom suočavali svakog dana tokom hrvatsko-muslimanskog sukoba 1993. i 1994. godine. Nekadašnji predstojnik Ureda vojne policije HVO Valentin Ćorić kojeg je na tu poziciju, prema predsjedničkim transkriptima, predložio Miroslav Tuđman, sin bivšeg hrvatskog predsjednika, je po optužbi znatno utjecao na ponašanje vojne policije HVO koja je “umjesto da istražuje počinioce i kažnjava ih,” počinila neke od najtežih krivičnih djela u Prozoru, Gornjem Vakufu, Čapljini, Mostaru…

Osim toga, “dokazi jasno ukazuju da je Pušićevo i Ćorićevo pero služilo kao ključ zatvora Herceg Bosne”, rekao je tužilac Daglas/Douglas Stinger ukazujući na dokumente kojima dvojica optuženih izdaju upute da se određeni broj zatvorenika oslobodi pod uslovom da imaju potrebnu dokumentaciju za odlazak u treće zemlje. Zatvori i logori u Mostaru, Čapljini, Dretelju, Heliodromu…su im, navedeno je, služili za privremeni smještaj civila prije nego što bi bili protjerani.

Do prvog protjerivanja muslimanskog stanovništva, rekao je Jadranko Prlić u izjavi haškom tužilaštvu, došlo je nakon 9. maja 1993. godine kada su počeli otvoreni sukobi u Mostaru. Zbog toga je, tvrdi Prlić, “ponudio ostavku” Mati Bobanu pošto je, kako je rekao istražiteljima, smatrao da “nikakav cilj ne može opravdati” takve postupke HVO.

Ukazujući da je HVO iseljavao i vlastito stanovništvo iz srednje Bosne u namjeri da “popuni” ispražnjene gradove poput Stoca i Čapljine u Hercegovini, tužilac se, između ostalog, pozvao i na svjedočenje nekadašnjeg američkog ambasadora u Hrvatskoj Pitera Galbrajta/Peter Galbraith kome je nekadašnji predsjednik HZ HB Mate Boban priznao postojanje plana da se što više stanovništva hrvatske nacionalnosti iz srednje Bosne preseli na područje Herceg Bosne. Umjesto da zaštiti stanovništvo na prostoru na kojem se već nalazilo Boban je od međunarodne zajednice tražio pomoć pri iseljavanju hrvatskog stanovništva iz Vareša.

Iznošenjem argumenata optužbe okončana je rasprava po članu 98 bis Pravila postupka. Predsjedavajući sudija Antoneti/Antonetti je najavio da će se Pretresno vijeće nakon što razmotri argumentaciju obje strane “u najskorije vrijeme” usmjeno izjasniti o tome da li je tužilaštvo tokom svog dokaznog postupka predočilo dovoljno valjanih dokaza koje će optužba morati da pobija svojim dokazima.

(Izvor: SENSE)

05.02.2008.

Hag: Uspostavom Velike Hrvatske rukovodilo se iz Zagreba i Mostara /Pokušaj HVO-a da uspostavi vast u Gornjem Vakufu

Odgovarajući na argumente obrane koja je prošli tjedan tvrdila da nije dokazana odgovornost optuženih čelnika Herceg Bosne, tužitelj Keneth Scott se obilno služio citatima iz Tuđmanovih "predsjedničkih transkripta" koji, po njegovom tumačenju, pokazuju da se operacijom uspostave Velike Hrvatske u granicama nekadašnje Banovine "rukovodilo podjednako iz Zagreba i Mostara". Tužitelj smatra da je u dokaznom postupku optužbe u dovoljnoj mjeri dokazano da su šestorica bivših lidera bosanskih Hrvata odgovorni po svim tačkama optužnice koja ih tereti za zločine počinjene tijekom hrvatsko-bošnjačkog sukoba u srednjoj Bosni i Hercegovini 1993. i 1994. godine, uključujući i optužbe za udruženi zločinački poduhvat s ciljem etničkog čišćenja jednog dijela BiH i njegovog priključenja Hrvatskoj. Dobro planiranom operacijom uspostave Velike Hrvatske u granicama nekadašnje Banovine iz 1939. godine rukovodilo se "podjednako iz Zagreba i Mostara", kazao je tužitelj Keneth Scott. Prema njemu, glavne karike u donošenju svih odluka bili su hrvatski predsjednik Franjo Tuđman i ministar odbrane Gojko Šušak, zajedno s predsjednikom HZ HB Matom Bobanom i predsjednikom njegove vlade Jadrankom Prlićem. Tužitelj je svoje tvrdnje ilustrirao nizom citata iz predsjedničkih transkripta, odnosno zapisnika sa zajedničkih sastanaka hrvatskih i herceg-bosanskih čelnika.  U razgovoru vođenom u rujnu 1992. godine optuženi Praljak upoznaje Tuđmana i Šuška s problemom sve većeg broja bošnjačkih izbjeglica. Bolje da se sad pozabavimo time, biće ih teško kasnije protjerati... Bez protjerivanja, nećemo imati hrvatsku većinu". Ubrzo nakon ovog sastanka uslijedio je napad HVO na Prozor. Tuđmanove težnje da se hrvatski narod "okupi unutar najširih mogućih granica" su, po tužiocu, u potpunosti bile uslišane Vens-Ovenovim mirovnim planom koji su Hrvati odmah i potpisali pošto su se granice hrvatskih pokrajina u velikoj mjeri podudarale s granicama Banovine. Vođeni mišlju da će ih međunarodna zajednica u tome podržati, Hrvati su odmah krenuli u njegovu realizaciju iako ga nisu potpisale ostale dvije strane - bosanski Muslimani i Srbi, smatra tužitelj.
Do preuranjene realizacije Vens-Ovenovog plana je, po riječima tužioca, došlo jer su bosanski Hrvati pogrešno zaključili da on podrazumijeva pretpočinjavanje Armije BiH Hrvatskom vijeću obrane (HVO) u tri zamišljene pokrajine u Hercegovini. Nekoliko dana nakon prihvaćanja tog plana, sredinom januara 1993. godine, Prlić je Armiji BiH dao rok od pet dana da napuste hrvatsku teritoriju ili da se pretpočine HVO-u. Pošto Armija RBiH nije imala isto viđenje Vens-Ovenovog plana, taj ultimatum je rezultirao nasilnim pokušajem HVO da nametne vlast i označio početak sukoba u Gornjem Vakufu, Travniku, a potom i drugim dijelovima srednje Bosne te Hercegovine. Svoju argumentaciju po članu 98 bis Pravila o postupku tužilac će nastaviti danas.

12.01.2008.

Fantom-projekt: "HERCEG-BOSNA"

Piše: Faruk VELE

Jučer se navršilo 16 godina  od kako je   Mate Boban u Grudama proglasio seperatističku tvorevinu tzv. Hrvatsku zajednicu Herceg Bosnu i postao njen predsjednik, označivši tako početak višegodišnjih pokušaja hrvatske secesije iz BiH.

U realizaciji tog fantom-projekta  na prostoru Hercegovine i srednje Bosne ostali su samo zlo i pustoš.  Ubijeno je, zatočeno u logorima, mučeno i pljačkano na hiljade uglavnom Bošnjaka, unesrećeno na stotine porodica, porušeni mnoge bogomolje i spomenici poput Starog mosta, te trajno potkopani višestoljetni  dobri odnosi Bošnjaka i Hrvata u zemlji.

Obilježavajući godišnjicu «Herceg-Bosne», jučer su na ulice Mostara ponovo izmigoljili mračni likovi njegove bliske prošlosti, čelnici mostarskog HVO-a Jadran Topić i Petar Zelenika, te položili vijence na mostarskom Rondou, a potom i u Grudama na grobu svoga predsjednika Mate Bobana.

Evocirajući sjećanja  na crne mostarske dane, baš u stilu kao što je 9. maja 1993. godine pozivao Bošnjake i pripadnike Armije BiH u Mostaru da predaju oružje,  Topić je i jučer ponosno istakao kako je «Herceg-Bosna» «povijesna činjenica te da se povijest ne smije zaboraviti», a Petar Zelenika gotovo uzviknuo kako je «Herceg Bosna svima nama je u srcu»!

Sama njihova pojava i nadahnjivanje nad grobom zločinca Mate Bobana, koji je samo smrću izbjegao odgovaranjem pred licem zemaljske pravde, svjedok je činjenice da je mračna ideja  u nekim usijanim glavama i dalje živa.

No, nije mogla ostati neprimjećena činjenica da je na obilježavanju godišnjice  jučer prisustvovalo, zajedno s organizatorima, svega dvadesetak osoba, a po prvi put nakon 16 godina nije došao niko od predstavnika hrvatskih stranaka.

Bez obzira da li to rade iz straha, deklarativno ili zbog nečeg drugog, ili će se, kako reče Topić, «uskoro pojaviti, jer politička situacija ide u drugom smjeru», ostaje otvorena nada da razumni i relevantni hrvatski političari «peru ruke» od politike «udruženog zločinačkog pothvata»  zbog kojeg danas u Hagu odgovaraju Jadranko Prlić i družina. Takva politika, bez obzira na stradanja Bošnjaka,  najviše zla donijela samim Hrvatima. A raznim «topićima» i «zelenikama» treba biti jasno da će iza novih «hercegbosanskih» avantura, na koje bi rado pozivali hrvatski narod, ponovo ostati samo zlo, pustoš, tuga i bol. 

(Dnevni avaz  - 19. novembar 2007. god.)

 

12.01.2008.

Za Hrvate je bilo presudno okupirat Gornji Vakuf!

…Predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman je stvorio dogovor sa Miloševićem o podjeli Bosne i Hercegovine između Srbije i Hrvatske. Većina hercegovačkog HDZ-a izdaje BiH pristajući na njen nestanak u korist Hrvatske. A bosanski HDZ većinom isto odbija i nastavlja da brani BiH, dok hrvatski vođa Blaž Kraljević i HOS ostaju lojalni BiH i odbacuju u totalu njenu podjelu. Vođa HVO-a koji je postao Tuđmanov satelitski predstavnik u BiH Mate Boban poziva Kraljevića na sastanak poslije čega HVO ubija cijelo HOS vodstvo i sa time nestaje ta formacija. Onda jasno kreću sa izvršavanjem Tuđmanovog plana o rekosnstrukciji Banovine Hrvatske a iz Hrvatske dolazi Armija RH i razne paravojne formacije te ovi agresori i njihove lokalne izdajice koje su također agresori već u ljeto 1992. godine okupiraju Livno, zapadni Mostar, Stolac, Neum, Kiseljak, Vitez, Vareš a Armija RBiH kreće sa odbranom i borbom protiv istih sa čime otvara dva fronta ako se ne računa i onaj treći protiv Abdićevih izdajica kojeg je vodio 5 korpus Armije RBiH iz Bihaća koji se i borio protiv Četnika.
Iako je hrvatska armija bila bolje naoružana Armija RBiH je imala oko 168.500 vojnika u avgustu 1992. godine bez MUP-a BiH i paravojnih formacija što je bilo puno više od hrvatske. A još je bilo Hrvata koji su ostali lojalni BiH kao i Srba i nalazili se u redovima Armije RBiH što je opalo broj agresora. Za Hrvate je bilo presudno okupirat Gornji Vakuf te je više puta vlada u Zagrebu direktno kontrolisala napade na njega i teško razaranje ali je Armija RBiH uspjela da ga odbrani sa čime je srušen hrvatski san. Istovremeno odbranjeno je i Bugojno i oslobođen Donji Vakuf a oslobođen je i Vareš, dok se Kiseljak samo održao pod okupacijom kroz suradnju sa Četnicima. Armija RBiH je oslobodila i istočni Mostar i započela oslobođenje zapadnog Mostara u teškoj 1993. godini, ali je to zaustavila ustaška snaga kroz rušenje Starog Mosta u Mostaru. Konjic i Jablanica su, također, ostali slobodni kao i Maglaj i Zavidovići od četničkih snaga. Sve veći pritisak na Hrvate i oslobađanje okupiranih područja je povuklo hrvatsko vodstvo za dogovor na koji primorana mora pristat i bosanska strana, tako da je 1994. godine potpisan "Washingtonski sporazum" u kojem je od slobodnog bošnjačkog i okupiranog hrvatskog dijela stvorena Federacija Bosne i Hercegovine…


Izvor: Bošnjaci.net - Serijal “Bosna i Bošnjaci kroz historiju” –Iz teksta pod naslovom «Suvremeni Bošnjaci, u i nakon agresije». Autor: Stefan Balorda. (7. Mart. 2006. god.)

12.01.2008.

ZLOČINI HVO-a POČINJENI U JULU 1993. GODINE

U periodu od 17. do 28. jula 1993. godine, na području bugojanske općine vođena je odlučujuća bitka za opstanak Bošnjaka Bugojna i legalnih institucija države Bosne i Hercegovine (BiH) na ovim prostorima.
Snage Hrvatskog vijeća obrane (HVO) Bugojno, inspirisane idejom instaliranja vlasti paradržavne tvorevine "Hrvatske zajednice Herceg – Bosna" ("HZ HB") i na području bugojanske općine i u konačnom pripajanju ovih prostora Republici Hrvatskoj (RH), 17. jula 1993. godine su otpočele otvorenu agresiju na Bošnjake Bugojna, njihovu imovinu i sve ono što je na ovim prostorima predstavljalo državu Bosnu i Hercegovinu.
U odlučujućoj bitki za odbranu života ljudi, njihove imovine, grada i općine Bugojno, pa u krajnjem i države BiH, snage Armije i MUP RBiH, potpomognute svima onima kojima je BiH bila u srcu, uspijevaju nakon teških i neprekidnih jedanaestodnevnih borbi da zaustave agresiju HVO, da poraze i protjeraju snage HVO lojalne paradržavnoj tvorevini "HZ HB" i RH, sa prostora općine Bugojno.
U toku realizacije agresorskih ciljeva – podčinjavanja Bošnjaka vlasti paradržavne tvorevine "HZ HB", odnosno njihovom "eliminiranju" sa ovih prostora, vojne i policijske formacije HVO Bugojno su počinile mnogobrojne i raznovrsne zločine nad Bošnjacima Bugojna. Najteži i najmnogobrojniji zločini su počinjeni u naseljima Vrbanja, Donjići i Čaušlije.
U naselju Vrbanja ubijeno je 45 lica – Bošnjaka, žena i muškaraca, uglavnom civila, starosti od 19 do 82 godine. Ubijeni su : Hamdija Alić, Hašim Alić, Raif Cetin, Ahmet Čizmo, Zenuh Čizmo, Zahid Čizmo, Emina Delić, Hajrudin Delić, Sulejman Delić, Refik Elkaz, Džemal Grižić, Rabija Grižić, Vehab Habibović, Sulejman Hadžibegović, Smail Hodžić, Mujo Hozić, Mirsad Huskić, Hajrija Karagić, Hatidža Karagić, Sadik Karagić, Samir Karagić, Nazif Krkić, Emin Ledenko, Sead Mastalić, Esad Mušić, Nermin Nuhić, Almir Šehić, Selmir Šehić, Elvedin Šeho, Amir Šošić, Muharem Šušić, Ekrem Talić, Mesud Talić, Senad Talić, Senad Teskeredžić, Sanija Učanbarlić, Đulsa Ugarak, Rabija Ugarak, Juso Velagić, Muharem Velagić, Nuhan Velagić, Razija Velagić, Sadik Velagić, Sulejman Velić i Nedžad Zulić.
Ubistva su izvršena pojedinačno i masovno. Tijela su pronalažena u masovnim grobnicama, ali i na pojedinačnim lokacijama. Masovne grobnice su otkrivene na livadi vlasništvo Fehke Velagića, pored putne komunikacije Bugojno – Gornji Vakuf, na livadi vlasništvo Mustafe Čolića, dvije masovne grobnice, ispod bazena za vodu i neposredno uz makadamski put. Masovna grobnica je otkrivena i u rejonu Bagarića gaja, a rijeka Vrbas je takođe predstavljala svojevrsnu masovnu grobnicu, jer su u i oko rijeke pronađena tijela 11 žrtava zločina.
Gotovo na svim žrtvama zločina, uočeni su tragovi zlostavljanja prije smrti, odnosno tragovi masakriranja tijela nakon smrti. U kakvim su mukama tada umrli mnogi Bošnjaci, nama vjerovatno nikad neće biti poznato.

I u naselju Donjići, u blizini ATP "Špedicija" i Prve osnovne škole (tada OŠ "Vojin Paleksić"), je počinjen masovni zločin nad Bošnjacima. Pripadnici I bojne 104. HVO brigade "Eugen Kvaternik" ubili su šestoro Bošnjaka. Ubijeni su: Bahrija Ćatić, Fahrudin Ćatić, Sulejman Fuka, Fahrija Haračić, Nejra Ramić i Nusret Ramić. Njihova tijela, u nekoliko slučajeva i masakrirana, pronađena su, uglavnom, na mjestima ubistva.
U naselju Čaušlije, u rijeci Vrbas, pronađena su tijela trojice ubijenih Bošnjaka, civila starije dobi, Nusreta Ćatića, Seada Ćatića i Huse Husića. Na tijelima žrtava su bili vidljivi tragovi teškog fizičkog zlostavljanja prije smrti.
Pored navedenih ubistava, pripadnici HVO Bugojno su počinili i još neka, u ostalim bugojanskim naseljima, ali smo ovdje pokušali spomenuti ona najbrutalnija i najmnogobrojnija.

 

Pored zločina ubistva, pripadnici HVO Bugojno su veći broj Bošnjaka zatočili u logoru u Motelu "Akvarijum". Zatočeni Bošnjaci, njih 45, među kojima i djeca od dvije godine, žene i starije osobe, bili su žrtve različitih oblika zlostavljanja. Svi su bili izloženi psihičkom zlostavljanju, prisiljavani da posmatraju fizičko zlostavljanje ostalih zatočenika, da pjevaju ustaške pjesme, prijećeno im je smrću, a posebno su iznurivani glađu i žeđu. Veći broj zatočenih Bošnjaka je fizički zlostavljan – premlaćivan, kao i odvođen na prisilni rad na linije fronta između Armije RBiH i HVO. Od svih zatočenika je opljačkana sva imovina koju su posjedovali. Neki su od posljedica zlostavljanja umrli nedugo nakon oslobađanja iz logora, a mnogi i danas osjećaju posljedice fizičkog zlostavljanja.
Nemoguće je nespomenuti i silovanje jedne zatočene Bošnjakinje, počinjeno od strane većeg broja pripadnika HVO Bugojno u više navrata.
I Bošnjaci prisiljeni na predaju snagama I bojne 104. HVO brigade "Eugen Kvaternik", u naselju Donjići, bili su izloženi fizičkom i psihičkom maltretiranju. Prisiljavani su da drže ruke na vrelim zidovima prethodno zapaljenih kuća, a u slučaju pomjeranja bili su udarani.
Kako životi Bošnjaka, tako je i njihova imovina bila predmet činjenja zločina od strane zločinaca iz HVO Bugojno. U naselju Vrbanja, gdje su zločinci provodili politiku potpunog uništenja Bošnjaka i njihove imovine, namjerno je uništeno ili oštećeno preko 95 % stambenih i pratećih objekata, a materijalna šteta je procijenjena na više od 6,5 miliona KM. Zločinci nisu samo uništavali bošnjačku, već i društvenu imovinu. Da bi uništili dokaze o počinjenim zločinima, neposredno pred povlačenje sa teritorije Bugojna, minirali su i zapalili Vilu "Gorica" i Motel "Akvarijum". Materijalna šteta na ovim objektima je procijenjena na 6, 5 miliona KM. Na kraju, možemo zaključiti da su snage HVO Bugojno počinile brojne zločine nad Bošnjacima Bugojna, ubijali su ih, zarobljavali, držali u zatočeništvu, zlostavljali, silovali, pljačkali, uništavali njihovu imovinu, a sve sa ciljem njihovog potpunog uništenja na prostorima Bugojna. Stoga je neophodno identifikovati ideologe, planere, naredbodavce i neposredne izvršioce zločina i u što skorijem vremenu ih kazniti u skladu sa težinom počinjenih zločina. Krivične prijave za počinjene ratne zločine i zločine protiv čovječnosti su davno podnesene, u više navrata od strane žrtava, porodica žrtava, različitih boračkih udruženja sa prostora Bugojna, ali i institucija vlasti, vršene su urgencije, ali Tužilaštvo i Sud Bosne i Hercegovine i dalje šute.

Odgovornost za počinjene zločine, od strane pripadnika HVO Bugojno, na području općine Bugojno, a samim time i naselja Vrbanja, prvenstveno leži u Hrvatskoj demokratskoj zajednici za Bosnu i Hercegovinu (HDZ za BiH), koja je još u novembru 1991, svojim odlukama i zaključcima zacrtala stvaranje "Hrvatske države" na teritoriji Republike Bosne i Hercegovine (RBiH), te pripremanje za borbu protiv onih koji ih pokušaju zaustaviti u ostvarivanju te ideje („...Vojnički se još bolje pripremiti za sukobe sa svim onim snagama koje će pokušati zaustaviti ovaj neminovan proces u stvaranju slobodne hrvatske države....“). Među potpisnicima te Odluke nalazio se i predsjednik SO Bugojno, Vladimir Šoljić, koji je time, već tada predodredio dešavanja u bugojanskoj općini.

Svakako da donošenje Odluke o formiranju "Hrvatske zajednice Herceg – Bosna" ("HZ HB") 18. novembra 1991, na teritoriji 30 općina RBiH, među kojima i Bugojna, ima veliki utjecaj na kasnija dešavanja na prostoru Bugojna.
Organi paradržavne tvorevine "HZ HB", u cilju ustrojavanja izvršne vlasti i uprave u aprilu 1992. formiraju Hrvatsko vijeće obrane (HVO), a odmah nakon i općinske odbore HVO. U Bugojnu, HVO, kao vojno – politička struktura djeluje od 14. aprila 1992, kada su predstavnici HDZ napustili legalne organe vlasti općine Bugojno. Zvanično, Općinski HVO Bugojno je imenovan 07. jula 1992. godine, od strane Predsjednika "HZ HB", Mate Bobana.

Općinski HVO Bugojno su sačinjavala sljedeća lica :
1. Vladimir Šoljić, predsjednik HVO Bugojno,
2. Ante Bagarić, dopredsjednik HVO,
3. Pavo Pavlović, zamjenik predstojnika ureda za opću upravu,
4. Leon Ćosić, predstojnik ureda za gospodarstvo,
5. Branko Šarić, predstojnik ureda za obranu,
6. Mihovil Strujić, predstojnik ureda za društvene djelatnosti,
7. Željko Zelić, zapovjednik policije,
8. Zvonko Brajković, zamjenik predstojnika ureda za financije, a potom i predstojnik.
U periodu od imenovanja općinskog HVO Bugojno, 07. jula 1992, pa do brutalnog napada HVO Bugojno na Bošnjake i snage Armije RBiH u Bugojnu, 17. jula 1993, članovi predsjedništva općinskog HVO Bugojno bili su i :
9. Nedim Ajanović, predstojnik ureda za izgradnju i komunalne djelatnosti,
10. Ivica Bodrušić, predstojnik podureda namjenske industrije,
11. Ivica Dumančić, podured za poljoprivredu i šumarstvo,
12. Ante Krajinić, tajnik predsjedništva,
13. Mladen Pavlović, predstojnik ureda za gospodarstvo,
14. Branka Raguz, predstojnik ureda društvenih djelatnosti, pravosuđa i opće uprave i
15. Pavo Dragun, predstojnik ureda za obranu.

Pored predsjedništva općinskog HVO Bugojno egzistirao je i Savjet za sigurnost HVO Bugojno, koji je formiran od strane predsjednika HVO Bugojno, Vladimira Šoljića, a njega su sačinjavali :
1. Vladimir Šoljić, predsjednik HVO,
2. Ante Bagarić, dopredsjednik HVO,
3. Pavo Dragun, predstojnik za obranu,
4. Branka Raguz, predstojnik ureda društvenih djelatnosti, pravosuđa i opće uprave,
5. Ivica Lučić, zapovjednik brigade "ugen Kvaternik"i
6. Zdenko Klepić, zapovjednik Policijske stanice Bugojno.

Provođenjem politike zacrtane u Odlukama HDZ za BiH sa kraja 1991. godine, koje su u konačnom trebale imati posljedicu priključenje teritorija paradržavne tvorevine "HZ HB" Republici Hrvatskoj, Predsjedništvo općinskog HVO Bugojno je inspirisalo i odobrilo činjenje zločina u svrhu realizacije "stoljetnog sna" – priključenja Republici Hrvatskoj, te stoga treba da snosi punu političku, ali i krivičnu odgovornost za zločine počinjene od strane pripadnika HVO Bugojno na teritoriji općine Bugojno. Pored političke odgovornosti, moguće je izvesti i neposrednu odgovornost za zločine počinjene od vojnih i policijskih formacija paradržavne tvorevine "HZ HB" na prostoru općine Bugojno, jer su zapovjednici tih formacija istovremeno bili i članovi Predsjedništva općinskog HVO Bugojno.

Možemo reći da najznačajniji dio odgovornosti za zločine počinjene na teritoriji općine Bugojno, a naročito one u naselju Vrbanja, u periodu 17. – 28.jula 1993, snosi Zapovjedništvo 104. HVO brigade "Eugen Kvaternik". Neosporna je činjenica da su sva borbena djelovanja jedinica HVO, kako brigadnih, tako i jedinica domobrana vođena iz ove komande, kao i činjenica, da je ova komanda imala odgovornost za postupke sebi podčinjenih jedinica u toku izvođenja borbenih djelovanja. Pripadnici Zapovjedništva 104. HVO brigade "Eugen Kvaternik", bila su sljedeća lica :

1. Ivica Lučić, zapovjednik brigade
2. Zdravko Babić, Načelnik stožera, ujedno zamjenik zapovjednika
3. Ilija Živko, Načelnik odsjeka za operativno nastavne poslove
4. Ivica Pavić, Savjetnik za operativno nastavne poslove
5. Berislav Kalaica, Savjetnik za operativno nastavne poslove
6. Mladen Kajić, Savjetnik za operativno nastavne poslove
7. Zdenko Mikulić, Načelnik za obavještajne poslove
8. Saša Kelava, Savjetnik za obavještajne poslove
9. Ivica Grlić, Savjetnik za obavještajne poslove
10. Velimir Dropuljić, Načelnik za ONK
11. Ante Renjić, Savjetnik za ONK
12. Vinko Lučić, Načelnik topništva
13. Frano Petričević, Načelnik PZO
14. Boris Lozančić, Načelnik inžinjerije
15. Pero Turalija, Načelnik veze
16. Frano Jezidžić, Pomoćnik zapovjednika za IPD
17. Vesna Korić, Savjetnik za IPD
18. Miroslav Klepić, Načelnik za SIS
19. Daniel Planinić, Savjetnik za SIS
20. Miroslav Nikolić, Pomoćnik zapovjednika za logistiku
21. Mario Nevjestić, Savjetnik za op.log.poslove
22. Nikola Pavlović, Savjetnik za op.log.poslove
23. Mijo Granić, Savjetnik za op.log.poslove
24. Niko Jazvić, Načelnik tehničke službe
25. Jadranko Gvozden, Načelnik intendantske službe
26. Zdravko Zelić, Načelnik sanitetske službe
27. Ivica Kasalo, Načelnik prometne službe
28. Tomislav Pavlović, Šef financijske službe
29. Niko Džaja, Zapovjednik 1. bojne
30. Mladen Miličević, Zamjenik zapovjednika 1. bojne
31. Dragan Erkapić, Zapovjednik 2. bojne
32. Mario Crnjac, Zamjenik zapovjednika 2. bojne (do formiranja jedinice za posebne namjene pri stožeru domobranstva)
33. Miroslav Dilber, Zapovjednik 3. bojne
34. Josip Pocrnja, Zamjenik zapovjednika 3. bojne
35. Ante Bijader, Zapovjednik topničko-raketnog diviziona.

Pored Zapovjedništva brigade “Eugen Kvaternik”, neophodno je spomenuti i Zapovjedništvo domobranske bojne (Stožer domobranstva) u općini Bugojno, koje su sačinjavali :
1. Frano Bodrušić, Zapovjednik
2. Rudolf Farkaš, pripadnik stožera
3. Frano Vujević, pripadnik stožera.

Oni snose odgovornost za počinjene zločine u naselju Vrbanja, od strane neposredno podčinjenih jedinica : jedinice za posebne namjene, poznatije kao “ATG“ i domobranske jedinice stacionirane u krugu preduzeća D.D. “Mlinpek“. Naime, navedene jedinice su odgovorne za zarobljavanje, zlostavljanje i ubistvo više od deset Bošnjaka, te silovanje jedne zarobljene Bošnjakinje.

Neposredne izvršioce, odnosno počinioce zločina u naselju Vrbanja je teško izdvojiti, ali to su svakako bile sljedeće jedinice, odnosno pojedinci:

Jedinica za posebne namjene pri Stožeru domobranstva, poznatija kao ATG, formirana 07.jula 1993, locirana na vikendicama u rejonu Bagarića gaja, Gornja Vrbanja. Pripadnici ove jedinice su odgovorni za ubistvo i zlostavljanje policajaca Esada Mušića, Muje Hozića i Elvedina Šeho, zlostavljanje i ubistvo Ahmeta i Zahida Čizme, Smaila Hodžića i Refika Elkaza, ubistvo i zlostavljanje Nazifa Krkića, Muharema Šušića i Nedžada Zulića i silovanje uhapšene Bošnjakinje Š.S.

Jedinica vojne policije iz sastava 104. HVO brigade "Eugen Kvaternik", poznatija kao brigadna policija, locirana u Motelu "Akvarijum". Ova jedinica, odnosno njeni pripadnici, snosi odgovornost za hapšenje, zadržavanje, pljačku, prisiljavanje na fizički rad, iznurivanje glađu i žeđu, fizičko i psihičko zlostavljanje Bošnjaka, te ubistvo Selmira Šehića. Pored ovoga, ova jedinica je imala značajnu ulogu u samom napadu na Zeleni put – Vrbanja.

Protivoklopni vod iz sastava 104. HVO brigade "Eugen Kvaternik", lociran u Motelu "Akvarijum". Ova jedinca snosi odgovornost za zločine počinjene u toku napada na naselje Vrbanja – Zeleni put, kada je stradao veliki broj civila.

Domobranska jedinica namijenjena za obezbjeđenje preduzeća "Mlinpek", locirana u krugu spomenutog preduzeća. Ova jedinica snosi odgovornost za ubistvo civila -Bošnjaka u Zelenom putu – Donjoj Vrbanji, snajperskim djelovanjima sa silosa iz kruga preduzeća DD”Mlinpek”, kojom prilikom su ubijeni : Muharem Velagić, Razija Velagić, Mina Delić, Sanija Učanbarlić i još neki Bošnjaci.

Topničko-raketni divizion 104. HVO brigade "Eugen Kvaternik", odnosno dio ove jedinice koji je tenkovima i artiljerijom neposredno djelovao po civilima Vrbanje i njihovim kućama. Naročita odgovornost se odnosi na neposredno djelovanje većim brojem artiljerijskih i tenkovskih projektila po kući vlasništvo Fehke Velagića, u kojoj je u tom trenutku bilo sklonjeno oko 150 civila, uglavnom starijih lica, žena i djece, te rušenje te kuće.

Da li je agresija na Bosnu i Hercegovinu još uvijek u toku, da li su i organi pravosuđa Bosne i Hercegovine u funkciji te agresije? U ovakav zaključak je teško povjerovati, ali imajući u vidu činjenicu da se za zločine počinjene na prostoru Bugojna procesuiraju isključivo Bošnjaci, dok se odgovorni za zločine nad njima slobodno šetaju, čak i po Bugojno, teško je se oteti takvom dojmu.

Ovim zahtjevom želimo da predstavimo naša saznanja o odgovornima za počinjene zločine, te da konačno iniciramo rad domaćih i međunarodnih pravosudnih organa nadležnih za procesuiranje ratnih zločina. Nadamo se da će naša saznanja doprinijeti bržem i efikasnijem utvrđivanju odgovornosti za zločine počinjene nad Bošnjacima Vrbanje i još nekih bugojanskih naselja, u julu 1993, od strane pripadnika HVO Bugojno.

Ne pozivamo na mržnju i osvetu, već upravo suprotno. Smatramo da bi utvrđivanje odgovornih za počinjene zločine i njihovo kažnjavanje doprinijelo skidanju kolektivne krivice sa hrvatskog naroda Bugojna i dalo doprinos daljoj izgradnji suživota i prevazilaženju međusobnog nepovjerenja.

(Izvor: Bošnjaci.net;  Prema knjizi: „Zločini u Vrbanji jula 1993.“ )

 

Pripadnici HVO-a Bugojno uz fašističku zastavu. Mnogi od njih se i danas nalaze na čelnim pozicijama u Oružanim snagama BiH, za zločine u Bugojnu i Vrbanji još niko nije odgovarao.
Pripadnici HVO-a Bugojno uz fašističku zastavu. Mnogi od njih se i danas nalaze na čelnim pozicijama u Oružanim snagama BiH, za zločine u Bugojnu i Vrbanji još niko nije odgovarao.


Bugojansko naselje Vrbanja nakon što su kroz njega u svom monstruoznom pohodu prošli bojovnici HVO-a
Bugojansko naselje Vrbanja nakon što su kroz njega u svom monstruoznom pohodu prošli bojovnici HVO-a


Zloglasni logor HVO-a Motel Akvarijum u kojem su bili zatočeni bošnjački civili- Bojovnici HVO-a su ga, nakon što su bili prisiljeni da se povuku, zapalili kako bi prikrili tragove.
Zloglasni logor HVO-a Motel Akvarijum u kojem su bili zatočeni bošnjački civili- Bojovnici HVO-a su ga, nakon što su bili prisiljeni da se povuku, zapalili kako bi prikrili tragove.


Pošta u centru Bugojna koju su zapalili pripadnici HVO-a
Pošta u centru Bugojna koju su zapalili pripadnici HVO-a


07.01.2008.

Konačna odluka o kompromitirajućim Tuđmanovim transkriptima

Prvo ovogodišnje ročište u predmetu "Prlić i ostali" trebalo bi se održati danas te predstavlja posljednju fazu u izvođenju dokaza Tužiteljstva. Podsjetimo, u spomenutom transkriptima postoji i dio u kojem predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman, između ostalog, tvrdi da "Gornji Vakuf i Bugojno moraju ostati pod našom kontrolom"! To jasno ukazuje na agresorsku ulogu Hrvatske u BiH. Kako doznajemo, Haaško tužiteljstvo ima još tri tjedna na raspolaganju za izvođenje svojih svjedoka i materijalnih dokaza protiv šestorice bh. Hrvata, dok će se krajem siječnja održati posebna konferencija na kojoj će se argumentirati kako tužitelj nije dokazao pojedine dokaze optužnice. Kako je za mostarski Dnevin list potvrdila Vesna Alaburić, odvjetnica haaškog optuženika Milivoja Petkovića, obrana šestorke bi 3. ožujka trebala predati listu dokaza i svjedoka, dok se sam početak procesa očekuje 17. ožujka.
No, u posljednja tri tjedna iznošenja dokaza Tužiteljstva, konačno će se riješiti misterij transkripata iz Ureda pokojnog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, za koje tužitelji traže da se koriste kao dokaz protiv šestorke.
S druge strane, Alaburić ističe kako su odvjetnici dobili očitovanje hrvatske Vlade prema kojoj ovi transkripti nisu ustupljeni pod pretpostavkom da se koriste kao dokaz, nego samo kao ispomoć u istrazi.
Podsjetimo, kako je Tužiteljstvo najavilo da će u posljednjem dijelu svoga postupka koristiti 87 transkripata iz Ureda pokojnog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, zbog čega Alaburić očekuje da se u sljedećim danima donese i konačna odluka oko uloge tih materijala.
Što se tiče vremena koje će obrana imati na raspolaganju za izvođenje svojih dokaza, Alaburić je kazala kako dosad nije utvrđena ni lista svjedoka, tako da realno nije moguće ni pretpostaviti o kojem broju sati će se raditi.
Naime, obrana Jadranka Prlića, Slobodana Praljka, Berislava Pušića, Brune Stojića, Milivoja Petkovića i Valentina Ćorića očekuje da će na raspolaganju imati isto vrijeme kao i tužitelj, no zbog preporuke Vijeće sigurnosti da se do kraja 2008. završe svi procesi, to dolazi pod znak pitanja.
Ipak, Alaburić tvrdi kako postoje neke naznake prema kojima bi Haaški sud mogao nastaviti rad u prvostupanjskim predmetima i u 2009., ali da zasad nema službene potvrde.
Istaknimo kako će obrana šestorke imati svoje posebne svjedoke, s tim da će vještaci biti zajednički za sve timove.  (Dnevni list/Vakuf93)

03.01.2008.

Tako je govorio Tuđman: Gornji Vakuf i Bugojno moraju ostati pod našom kontrolom!

Haaško tužilaštvo traži da se na suđenju šestorici čelnika Herceg Bosne prihvati 87 transkripata iz Ureda predsjednika Franje Tuđmana. Njima se nesporno dokazuje  da je državni vrh devedesetih predvodio zločinački pothvat s ciljem stvaranja Velike Hrvatske na štetu BiH.  Od toga je 28 transkripata već prihvaćeno u procesu Tuti i Šteli. Svih 87 transkripata “osigurala je Hrvatska”, navodi se u podnesku.

Donosimo transkripte nekih od razgovora…

1. Veza optužene šestorke i Hrvatske

• Sastanak 4. marta  1994., Jadranko Prlić na sastanku s Tuđmanom govori o podjeli Bosne između Srba i Hrvata

PRLIĆ: Mislim da će “velika Srbija” dijelom postojati, da će dijelu Srba s manjim teritorijem biti dopušteno da se pripoje Srbiji. U tom smislu mi trebamo imati razumnu politiku i kretati se prema njistočnijoj mogućoj rijeci kad se budu definirale granice

• Sastanak 22. listopada 1993.

TUĐMAN: Interesiraju me rezultati. To znači da Gornji Vakuf i Bugojno moraju ostati pod našom kontrolom.

BOBETKO: Ne bih bio tako radikalan, Predsjedniče, ali iz iskustva rekao bih da dopuna ljudstvom nije najbolja. Tamo bi trebalo biti mnogo vojnika...

TUĐMAN: Hajdemo biti precizni. Tamo imamo generala Praljka, generala Petkovića, generala Matića, Tolu... 

TUĐMAN: I, ono što ste radili - napalm bombe - neke eksplozije moraju biti korištene da uplašite Jugoslavensku armiju i kasnije neke Muslimane. 

2. Hrvatska vojska u BiH

• Sastanak Tuđmana s Praljkom, generalom Lucićem, Tusom i ostalima, 1. 8. 1992.

VRBANAC: I oni ovdje stječu uvjete za život i ne žele ići na tu stranu, i to ne motivira naše ljude. Zašto bi on išao u Bosnu? (Objašnjenje) da se borimo za hrvatsku stvar, da to tako kažem, više ne može motivirati naše ljude, to je problem. Želio sam vas informirati tako da znate kakva je situacija.

TUS: Osim naše Treće brigade tamo dolje i dijelova jedinica, kao 153. zagrebačka i nekih slavonskih bataljuna, 108., 106., ali to je samo djelomično. Nekih 813 dobrovoljaca su odgovorili na poziv iz cijele Hrvatske.

• Sastanak 22. oktobar 1993.

- TUĐMAN: Prije nekoliko mjeseci sam vam govorio o situaciji i dao zadatke ministru obrane Šušku i generalu Bobetku o našoj pomoći i angažmanu u Herceg Bosni. Rekao sam da će tu buduće granice hrvatske države biti postavljene. Tada sam istakao kako je jako bitno da se obrane pozicije i teritorij koji drži HVO. To je Novi Travnik, Vitez, Busovača, Mostarska linija i problem Gornjeg Vakufa i Bugojna treba biti riješen što je prije moguće. 

3. Dijeljenje Bosne i Hercegovine

• Sastanak Franje Tuđmana s Nikicom Valentićem, Franjom Gregurićem, Žarkom Domljanom, Pericom Jurkovićem, Slavkom Degoricijom, J. Radićem, M. Vedrišem, B. Mikšom

TUĐMAN: Dakle, duboko u sebi sam znao da će biti - nisam znao da će biti tako krvavo - ali da će morati doći do rješenja srpskog pitanja. Ali, isto tako, da se istodobno treba baviti sigurnošću Hrvatske, hrvatskog teritorija, u svjetlu tog neodrživog oblika pereca, ove države u obliku pereca koju imamo, ove naše granice se jedva mogu očuvati i u najidealnijim, mirnodopskim uvjetima, a kamoli ako su odnosi neriješeni.

• Sastanak 4. decemrba 1993. - sudionici: Tuđman, Bobetko, Červenko, Krpina, Juras...

TUĐMAN: Ovdje se određuju granice buduće hrvatske države. One će vjerojatno biti veće nego što je ijedan hrvatski vladar ili kralj imao pod svojom kontrolom u povijesti.

TUĐMAN: Stoga se ne moramo bojati činjenice da će se Republika Srpska pripojiti Srbiji jer će se Hrvatska Republika (op. a., govori se o Hrvatskoj Republici Herceg Bosni) pripojiti Hrvatskoj. Hrvatska će biti snažnija i moćnija.

• Sastanak 4. marta 1994., na kojem se govori da je Tuđman bio pod velikim pritiskom da prihvati Washingtonski sporazum

TUĐMAN: Drugim riječima, unutar Hrvatske imat ćemo, neću reći dvije Hrvatske, ali barem pola Bosne. I onda će ti lajavci i oni koji ne shvaćaju da sam ja bio taj koji je zagovarao podjelu Bosne moći sami doći do zaključka da Zapad ne samo provodi nego nas čak prisiljava da prihvatimo podjelu Bosne. Samo što nam, zbog svojih razloga, nameću savez s Muslimanima, što u ovom trenutku, među nama, ne bi bilo lako prihvaćeno, imajući na umu rat koji se dogodio između Muslimana i Hrvata.

• Tuđman na više sastanaka ističe kako je njegova zasluga da su Hrvati izašli na referendum za nezavisnost BiH, no razlozi zbog koji je to učinio su dvojaki. Pred Alijom Izetbegovićem

Tuđman 21. jula 1992. govori:

TUĐMAN: U situaciji kad postoji namjera da se cijela Bosna pripoji Velikoj Srbiji ili Jugoslaviji oni (Hrvati u Bosni, op. a.) su tražili da se hrvatska područja, naseljena samo hrvatskim i katoličkim narodom, pripoje Hrvatskoj, kako bi spriječili da se cijela BiH pripoji Jugoslaviji ili srpskim područjima. Mi, hrvatsko vodstvo, i ja osobno, rekli smo im: ne radite to. Imate pravo da se sami organizirate - jer znali smo što to znači - da se sami organizirate za obranu, ali trebate tražiti rješenje unutar BiH.

Međutim, pred svojim suradnicima 4. decembra 1993. Tuđman govori drukčije:

TUĐMAN: Gospodo, iako sam znao kakav problem Muslimani predstavljaju, učinio sam sve da spriječim konflikt. Pripremio sam Hrvate u BiH da sudjeluju u referendumu za nezavisnu Bosnu, ne zato što sam mislio da može preživjeti, jer Bosna je za mene Jugoslavija u malom, možda čak i gore od toga.

• 5. avgusta 1993. godine na sastanku sa Šuškom, Mikšom, Šarinićem, Degoricijom i Miroslavom Tuđmanom

TUĐMAN: Izetbegović stvarno ne želi nikakav model mira, on želi rat ali naravno to ne želi reći javno i pronalazi razne izgovore za to. Upravo sada je njegov posljednji izgovor da Srbi i Mladić napadaju Bjelašnicu. No ispada da je CIA uspjela organizirati stalni nadzor nad Izetbegovićevim i Mladićevim kontaktima. Mladić je dao sočan komentar - jebite se svi!

• 21. oktobra 1993., sastanak s Fikretom Abdićem

TUĐMAN: Vidite da cijeli Zapad i osobito Njemačka, čak i SAD, svi su zainteresirani za moguću operaciju koja bi bila postignuta između Bošnjačko-Muslimanske Republike i Hrvatske zbog geopolitičkih i stateških razloga. No u slučaju da se ta zajednica raspradne, i to treba javno reći, zapadna provincija automatski pripada Hrvatskoj. Razumijete, zbog strateških razloga, tu je nit razmišljanja što će biti ako Srbima bude dopušteno da odu, da li Hrvati i Muslimani ostaju u zajednici? Istakao sam im da to neće biti prihvatljivo za Hrvate u Bosni i Hercegovini zbog konflikta i izbit će rat jer će se osjećati uplašeni pred dominacijom, a postoji dominacija Muslimana i politike.

ABDIĆ: Tijekom prve faze, najznačajnija stvar bi bila da mi priznamo HR HB i jednako tako, da HR HB prizna nas. Isto bi trebalo biti napravljeno s Republikom Srpskom kako bi mir bio uspostavljen u području na kojem su ostala otvorena pitanja koja nisu riješena.

TUĐMAN: Potpiši tajni sporazum ovdje koji bi značio da u slučaju raspada pokrajina zapadne Bosne će biti uključena u Hrvatsku kao pokrajina i u tom smislu to će biti obaveza i Hrvatskoj i tvojoj politici. To je važno da doprinesemo našim prijateljima iz Njemačke i SAD-a jer mi uistinu nemamo druge dobre prijatelje.

• 22. listopada 1993., sastanak s Bobetkom i Šuškom.

TUĐMAN: ... Reći ću vam nešto što ne smijete dalje širiti. Sa Izetbegovićem imamo dogovor o prijateljstvu koje treba biti kreirano između Muslimanske Republike i Hrvatske... Ali, isto tako, imamo sporazum sa Abdićem da ako dođe do raspada odnosno kada dođe do raspada da Zapadna Bosna bude integralni dio Hrvatske.

4. Odnos prema Muslimanima

TUĐMAN: Oni pjevaju, možete li to vjerovati: ‘od Istanbula do Trsta neće biti krsta’. I stoga obični ljudi tamo, obični Hrvati, jednostavno se lakše slažu sa Srbima nego s Muslimanima. To je tragično, bez obzira na činjenicu da su Srbi bili naši glavni protivnici u Bosni od početka.

TUĐMAN: ... Kao što je današnja debata pokazala, postojale su neke sumnje u vezi hrvatske politike prema Bosni i Hercegovini i nije to čudo, jer to je složen problem, među ostalim i zato jer nam je Starčević u svom tom hrvatskom duhu ostavio nešto što smo platili, da su muslimani najbolji Hrvati, cvijet hrvatskog naroda. Taj je cvijet i Pavelić ostavio također, i tako dalje, razumijete, ali meni je bilo jasno, gledajući nacionalne probleme, ne samo na našem području, nego i u svijetu, bilo mi je jasno gospodo da je to etničko čišćenje i etnička homogenizacija bila užas, ali od biblijskih vremena, ako čitate Bibliju, od biblijskih vremena do danas bilo je takvih stvari... To zlo koje se događa ima nešto dobro u sebi jer stvara uvjete za dugotrajniju normalizaciju.

5. Dogovori sa Srbima

• 4. decembra 1993, Tuđman o Muslimanima i Srbima

TUĐMAN: To je paklena stvar, taj bosanski lonac. Danas Srbi i Muslimani surađuju. Srbi prodaju Muslimanima metke, granate i posuđuju im tenkove za novac.  (Orlanda Obad, Tomislav Krasnec, Boris Vlašić)

 

02.01.2008.

Istina: Na Prlićevoj karti bilo je malo prostora za muslimansko stanovništvo

Rej Lejn/Ray Lane, nekadašnji šef Posmatračke misije Evrpske zajednice na području Mostara, Gornjeg Vakufa, Širokog Brijega i Prozora tokom unakrsnog ispitivanja odbrane je korigovao dio glavnog iskaza koji se odnosio na kartu podijeljene BiH koju je svojevremeno, u njegovom prisustvu, nacrtao nekadašnji premijer Herceg Bosne Jadranko Prlić. Odgovrajaući na pitanja advokata Majkla/Michael Karnavasa, svjedok je pojasnio da je Prlićev crtež odražavao podjelu BiH između Srba i Hrvata, a ne Muslimana i Hrvata kako se to dalo zaključiti iz njegovog glavnog iskaza. U hrvatskoj polovini BiH, prema Prlićevoj viziji, bilo je i "malo prostora za muslimansko stanovništvo". Svjedok se nije mogao sjetiti kada je tačno Prlić nacrtao pomenuti crtež, ali je naveo da se to dogodilo na jednom od sastanaka u Prlićevom uredu u Zapadnom Mostaru. On je takođe naveo da su Prlićeve težnje bile pripajanje dijela Hercegovine Republici Hrvatskoj. Prlićev advokat je u nastavku unakrsnog ispitivanja dovodio u pitanje kredibilitet svjedoka ukazujući da irski oficir pati od "gubitka memorije" pošto se nije mogao sjetiti imena članova predsjedništva samoproklamovane zajednice bosanskih Hrvata ili funkcija ljudi sa kojima se tokom svoje misije susretao.  Pošto je Karnavas u nekoliko navrata, obraćajući se svjedoku i optužbi, prekoračio crtu profesionalnog ponašanja iznoseći komentare lične prirode, odreagovao je tužilac Daglas Stringer/Douglas navodeći da više neće tolerisati Karnavasove komentare i uvrede. Karnavas je, naime, nakon jednog tužiočevog prigovora prokomentarisao kako je "tužilac nakon svog glavnog ispitivanja prošle noći imao priliku da fino večera, popije čašu vina i da se odmori, a onda je jutros ustao na pogrešnu nogu." Predsjedavajući sudija Antoneti/Antonetti je pozvao Karnavasa da se malo smiri, dok ga je švajcarski sudija Stefan Treksel/Trechsel oštro ukorio zbog "neprofesionalnog ponašanja u sudnici" i zatražio da se ubuduće uzdrži od ličnih komenatara i vrijeđanja.  Nakon konsultacije sa svojim klijentom u pauzi rasprave, Karnavas se izvinio tužiocu zbog svog "lošeg humora", uz neuvjerljivo objašnjenje da je samo želio "malo opustiti" atmosferu u sudnici. (Sense/Vakuf93)

 


Stariji postovi

<< 07/2012 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
44195

Powered by Blogger.ba